Aktivnosti članova 24.10.2026
Nikad nisam bila na koncertu Zvjezdana Ružića, ali njegove izvedbe slušala sam na raznim dodjelama nagrada i na koncertima drugih izvođača. Zvjezdan ima tu neku zaigranost u sebi, i iako je nastupao u odijelima i košuljama, uvijek je nešto reflektiralo tu zaigranost koja se, osim u načinu sviranja, očitovala i u detaljima, pa makar i u dezenu na košulji ili kravati.
Nisam dvojila kad sam dobila poziv na njegov koncert sa Zborom Izvor u četvrtak, 22. listopada, u Boogaloou. Naziv Playlista mog djetinjstva dao je naslutiti kakav bi mogao biti program jer smo generacijski bliski, ali nisam bila sasvim spremna na ono što me dočekalo.
Klub je bio pun, a činilo se da su svi došli s istim razlogom: otpjevati pjesme koje znaju napamet. Publika nije pjevala besprijekorno samo refrene, nego i sve one komplicirane visoke tonove koje samo rijetki uspiju pogoditi. Dok sam slušala ljude oko sebe, sjetila sam se palačinka partyja koje je Zvjezdan organizirao u svom stanu. Okupljao bi prijatelje, među kojima je uvijek bilo puno glazbenika, pa bi se cijelu večer sviralo i pjevalo, a tek povremeno zaletjelo u kuhinju po dozu slatkog. Sličan sam osjećaj imala u Boogaloou, kao da je njegov stan postao premalen pa je trebalo pronaći veći prostor za sve koji su željeli nastaviti pjevati.
U Boogaloou su uz Zvjezdana i Zbor Izvor nastupili njegov brat Vedran Ružić na bas-gitari, Oliver Ereš na saksofonu i Ivo Heder na udaraljkama. Koncert je bio podijeljen u tri dijela: prvi i posljednji pripali su zajedničkim izvedbama, dok je u sredini Ružić ostao sam za klavirom. Takav raspored dao je večeri nešto drukčiji ritam, od pjesama koje je pjevala gotovo cijela publika do trenutaka u kojima se pažnja mogla usmjeriti na pijanističku izvedbu.
Izvještaj Ivane Lulić u cijelosti pročitajte na portalu Glazba.hr.
Foto: Igor Cecelja