Aktivnosti članova 12.11.2026
PROJEKT EKSTERMINATOR
Toni Starešinić, znamo, godinama djeluje u različitim glazbenim sazviježđima, od pop-eskapada Mangroovea do svemirskih putanja Chuija. Projekt Eksterminator sažima tu širinu u tročlani sastav koji se, dakako, opire jednostavnim žanrovskim oznakama. Prvo izdanje, objavljeno kao Exterminator ’81, bilo je koncertna mapa dosadašnjeg rada: u njoj su se susretali materijali Mangroovea i Chuija, Starešinićevi samostalni komadi, improvizacija i neobičan susret s biosignalima biljaka. Recenziravši taj album, prepoznao sam ambiciju te simbioze, ali i ocijenio da mu mjestimice nedostaje usmjerenja. Eksterminator II izlazi iz te napetosti. Umjesto da ponovno lista po starom repertoaru, nudi četiri nove skladbe, sastavljene za isti trojac i raspoređene u nešto manje od trideset sedam minuta.
Taj se pomak vidi već u načinu na koji je zamišljeno izdanje. Vinilni raspored donosi uravnotežene strane: prva zaokuplja 19 minuta i 20 sekundi, druga 17 minuta i 31 sekundu. Na A-strani kraća “Molitva Tehno Papi” otvara prostor, a “Eksterminator zahtijeva žrtvu” zauzima više od trinaest minuta; B-strana počinje “Kraljem dopamina”, koji je već izdvojen kao singl, i završava naslovom “Sljedećih deset minuta je ključno”. Dvije skladbe srednje duljine okružuju dvije duže cjeline, pa se osjećaj koncertnoga/klupskog zamaha i strpljivijeg razvijanja motiva smjenjuju bez potrebe za dodatnim glazbenim upadicama. Taj raspored već uspostavlja logiku albuma: duga skladba na prvoj strani, singl kao okosnica druge i još jedna duga forma na kraju.
Glazbeni prostor dijele Starešinićeve klavijature i elektronika, truba Andreja Jakuša te bubnjevi Janka Novoselića. Uobičajenu sliku jazz trija mijenja izostanak kontrabasa – donji registar, puls i boja raspoređuju se među klavijature i udaraljke. Kod trija promjena boje jedne klavijature ili ulazak trube mogu zauzeti mjesto koje bi drugdje dobio još jedan instrument. Presudan je, zapravo, odnos među slojevima.
Izdanje je producirano u suradnji sa Silvijem Bočićem, a nastanak albuma bio je spontan, gotovo snimljen iz prvog pokušaja, bez dugih priprema aranžmana. Jakuš i Novoselić ulaze u sastav s iskustvom i bliskim poznavanjem Starešinićeve glazbe pa njihova uloga itekako nadilazi dodavanje ukrasa klavijaturama.
Recenziju Bojana Mušćeta u cijelosti pročitajte na portalu Glazba.hr.
povezano