Boris Đurđević: “Život mi je prekrasan, nemam posao nego poziv”
Boris Đurđević jedno je od najvažnijih imena hrvatske dance glazbe i čovjek koji je kao autor, producent i osnivač Colonije obilježio domaću glazbenu scenu posljednjih tridesetak godina
Njegov prepoznatljiv zvuk definirao je čitavu jednu eru hrvatske popularne glazbe, a danas ponovno privlači pozornost mlađih generacija i pronalazi svoje mjesto u suvremenoj glazbenoj produkciji. No, Đurđević je mnogo više od čovjeka iza hitova Colonije. Strastveni ljubitelj elektroničke glazbe, poznavatelj glazbene tehnologije i producent koji neprestano istražuje nove mogućnosti zvuka, u razgovoru za Glazba.hr govori o počecima karijere, odnosu glazbene kritike prema danceu, novoj generaciji izvođača, umjetnoj inteligenciji u glazbi i vlastitom pogledu na industriju koja se u posljednja tri desetljeća temeljito promijenila.
Vinkovci su 90-ih bili rodni grad i početka Colonije i Baretovo dvorište. Rock kao feedback grungea i refleksija svjetske scene, s druge strane cro dance kao menadžerski „take the money and run“. Koliko je ova sredina, naizgled daleko od velikih scena, oblikovala tvoj ukus i ambiciju da uopće uđeš od radijskog DJ-a u dance produkciju?
BORIS: Vinkovci su oduvijek bili „rokerski“ grad. Kroz djetinjstvo se sjećam svirki na svakom koraku, bendovi su prašili iz svakog kafića, kluba ili trga. Frendovi i ja bili smo potpuno druga struja. Bilo nas je dosta, veliko društvo. Sredinom 80-ih godina otkrili smo diskače, elektroničku glazbu, ritam-mašine, sintesajzere i počeli čeprkati i istraživati taj žanr. Meni je od tih trenutaka postalo sasvim jasno da volim svu glazbu, ali elektronika je nešto što doživljavam kao no. 1. Kao i u svakoj provinciji, iz Vinkovaca si mogao samo sanjati o nekoj karijeri jer se uvijek sve događa i vrti u metropoli, gdje su mediji, žiža i gdje je centar svega.
Colonia s Indirom i nasljednicom Ivanom. Bez velikih filozofija i analiza, ali slično je i kao ET s Vannom i njihovih ponešto pjevačica nakon. Ili?
BORIS: Kod moga rada za Coloniju ja sam se više potrudio da to ne bude samo isprazni ritam i tekstovi tipa: mrdaj, pleši, ajmo. Gledao sam da sve ima dubinu i emociju bez obzira na podlogu koja tjera na ples. U vrijeme kada smo mi počeli, era cro dancea je završila i trebalo je napraviti nešto potpuno drugačije u tom žanru. Na prva dva albuma Colonia je bila spoj elektronike i živo odsviranih instrumenata, što je dalo jedan poseban štih cjelokupnom soundu i oplemenilo sterilnost elektroničkog zvuka. Kako je vrijeme odmicalo, tehnologija se razvijala, ulazio sam u razne produkcijske eksperimente i uzimao za reference svjetske hitove u tom žanru. Trudio sam se da budem malo ispred vremena, nisam razmišljao o profitu, autorskim pravima niti o bilo čemu, samo sam radio ono što volim. Svidjelo se publici i grunulo relativno brzo na nacionalnoj razini.
Intervju Anđela Jurkasa s Borisom Đurđevićem u cijelosti pročitajte na portalu Glazba.hr
