Zaslužena koncertna retrospektiva

U organizaciji HDS-a i Cantusa u četvrtak, 5. studenog u Maloj dvorani Lisinski održan je koncert kojim je obilježena 20. obljetnica smrti dvojice velikana hrvatske glazbe prošlog – a djelomično i ovog – stoljeća: Igora Kuljerića (1938. – 2006.) i Stanka Horvata (1930. – 2006.).

Iako su bili suvremenici, ne može se reći da su pripadali istoj skladateljskoj generaciji: osam godina mlađi Kuljerić bio je izloženiji utjecajima koji su dolazili izvan granica onoga što nazivamo klasičnom glazbom te se u nekim drugim žanrovima i okušao. Horvat je, s druge strane, sazrijevao u vremenima kad je sveprisutnost popularnije muzike u Hrvatskoj bila u povojima pa se njegovo promišljanje glazbe temeljilo na zapadnoeuropskoj klasičnoj tradiciji. Pritom su bili i drukčije stvaralačke ličnosti: mirniji, strpljiviji Horvat svakoj se kompoziciji maksimalno posvećivao skladajući ih jednu po jednu, dok je svestraniji Kuljerić često pisao više djela odjednom. Horvat se, uz skladanje, posvetio pedagoškom radu te su iz njegove klase proizašli vodeći naši skladatelji iz nekoliko generacija, dok je Kuljerić razvio sjajnu dirigentsku karijeru kako pred zborovima i orkestrima, tako i u operi.

Neke su im stvari bile zajedničke: poznavanje tehnike i poštivanje zanata  (u čemu ih je usavršio Stjepan Šulek koji je obojici predavao kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu), početno prihvaćanje, ali i brzo odbacivanje u njihovo vrijeme aktualne avangarde te nadasve oslanjanje na tradiciju, koja je u Horvatovom slučaju glazbena, a u Kuljerićevom i geografska, odnosno dalmatinska. Horvat je tako razvio bujni, gotovo romantičarski izričaj dok je Kuljerićeva glazba prozračnija i izloženija utjecajima koji sežu od pop-glazbe do folklora.

Iako su na koncertu izvedene njihove kompozicije za slične sastave, usporedba je bila teško moguća jer je raspored bio strogo podijeljen u dva bloka: prvi je ispunila Kuljerićeva, a drugi Horvatova glazba. Na početku smo čuli Porinom nagrađen Kuljerićev Koncert za marimbu i orkestar (2001.), poznat i kao Koncert za Ivanu, koji su skladateljeva supruga i kći Vanja i Ivana Kuljerić 2007. preradile za marimbu, dva udaraljkaša i klavir. U toj smo ga komornoj verziji i čuli, a uz Ivanu Kuljerić (koja ga je i praizvela uz Simfonijski orkestar HRT-a) nastupili su pijanistica Mia Elezović te udaraljkaši Luis Camacho Montealegre i Francesco Mazzoleni. Vrsna marimbistica Ivana Kuljerić neumorna je promotorica očeve glazbe, a šarolik jezik ovog koncerta, obogaćen utjecajima jazza, popularne i vaneuropske glazbe, došao je do izražaja u vještoj obradi i zasjao u izvedbi odličnih glazbenika.

Izvještaj Alenke Bobinsky u cijelosti pročitajte na portalu Glazba.hr.

Foto: Matej Grgić/HDS