Veliki uspjeh novog baleta Davora Bobića u Osijeku
Jedan od naših najuglednijih i najaktivnijih članova, Varaždinac na radnom zadatku u Osijeku, ujedno i umjetnički ravnatelj nacionalnog festivala Varaždinske barokne večeri, Davor Bobić, ispunio je svoju mladenačku želju. Dovršio je i organizirao praizvedbu svojeg novog baleta prema bajci Hansa Christiana Andersena – Snježna kraljica. Nakon što se zbog rata u Ukrajini izjalovila njegova izvorna želja da to ponudi hramu baleta, Marijinskom kazalištu u Sankt Peterburgu, kao „zamjenska“ scena ponudila se ona osječkog HNK-a, u gradu gdje već više od dva desetljeća radi kao profesor na Akademiji za umjetnost i kulturu.
Prošlo je već 126 godina od prvog hrvatskog baleta i taj je repertoar u 2024. obogaćen novim naslovom. To je drugi balet u opusu ovog skladatelja, nakon naslova Veronika Desinička koju je postavio prije 17 godina u Lisinskom: „Veronika Desinička doživjela je veliki uspjeh u koreografiji Dinka Bogdanića i Ansambla Lado, to je bilo nešto posebno i ovo se opet čini kao jedan korak dalje, jer je ovo ipak pisano za pravi veliki baletni ansambl, za veliki simfonijski orkestar.“ Glazba koju je upotrijebio pritom se kreće u okvirima neoromantizma, po mnogočemu se naslanja na poznata remek-djela Petra Iljiča Čajkovskog, ali po vremenskom odmaku i odrazu našeg doba više naliči na poznate balete Hačaturjana i Ščedrina.
A taj jezik dobro poznaje Svebor Sečak, zagrebački nacionalni baletni prvak koji je u ovom projektu osmislio režiju i koreografiju djela. „Naravno da sam, nakon što sam dobro razmislio, prihvatio izazov. Onda smo krenuli raditi. To je velika čast, ali i velika odgovornost”, kaže Sečak. „Proces rada bio je dosta zahtjevan; kako je maestro sukcesivno pisao komade, tako sam ih ja preslušavao i osmišljavao koreografiju. Na neki način nisam znao kako će to sve skupa izgledati, finalnu sam glazbu dobio negdje oko Božića, a s plesačima sam počeo raditi negdje u 10. mjesecu, malo sa Splitom, malo s Osijekom, nadajući se da će taj mozaik konačno funkcionirati na sceni, što se i dogodilo.“
Mozaik se doista poklopio; glazba je glavni pokretač radnje i dramaturgije djela, vrlo pitka i privlačna svakome, djeci i roditeljima koji nisu na prvu ljubitelji baleta, ali ovo će ih djelo zasigurno privući čudesnoj nijemoj kazališnoj umjetnosti. Kao da se pomalo ispričava svojim kolegama skladateljima, akademskim skladateljima ozbiljne glazbe za pretjeranu tonalitetnost u djelu, Bobić poručuje eventualnim kritičarima: „Naravno da se ne bi svi složili s tom glazbenom estetikom, ali bajku ne možete ispričati drugačije nego emocionalno pristupačno publici; s time se trebaju svi suživjeti.“
Velik je to pothvat jer osječki HNK još uvijek nema zasebnu, baletnu jedinicu, kako ima Operu i Dramu. Zato je organizacijski nadležan za balet bio ravnatelj osječke Opere, tenor Ladislav Vrgoč, koji je nakon Bobićeve zamolbe, našao dirigenta i koreografa. „Nekako mi je palo na um da bi to bili ljudi čija će međusobna energija rezultirati jednim ovakvim proizvodom. Odrastao sam gledajući Svebora kako pleše, a imao sam fenomenalno iskustvo s maestrom Stjepanom Vugerom, koji je uskočio i spasio našeg Giannija Schicchija ovdje u Osijeku i bio sam 100% siguran da su to pravi ljudi koji će na najbolji mogući način napraviti to što su napravili.”
Riječ je o koprodukciji s Hrvatskim narodnim kazalištem u Splitu, u sklopu platforme Konzorcij hrvatskih narodnih kazališta. Konačno, bio je to dio programa kojim je novi intendant od ove sezone HNK u Osijeku, Vladimir Ham, i pobijedio na natječaju: „To je bio dio mog programa koji smo realizirali baš onako kako je bilo i zamišljeno. Definitivno nije bilo jednostavno, ali zvijezde su se posložile tako da to uspije. Mi smo dobili soliste iz baleta iz Splita, a oni su naprosto dobili jednu novu produkciju, jednu novu predstavu koja je isproducirana kod nas u Osijeku, a kod njih će imati svoju premijeru najesen. Da nije platforme Konzorcij hrvatskih narodnih kazališta, ne bi bilo ni toga.”
S baletnom partiturom koju je izvrsno izveo orkestar osječke Opere s pojačanjima iz Zagreba, prvi put susreo se mladi dirigent Stjepan Vuger, koji je, kao i skladatelj djela, Davor Bobić, u svijet glazbe krenuo svirajući harmoniku. „Ovdje je taj prostor slobode oko tempa najmanji, ali zato mogu sukreirati karakter zvuka, unutar kojega se plesači kreću.“ Važan četverolist autorskog tima čini i kostimograf te scenograf Neven Mihić, inače profesor tekstilnog dizajna visoke mode na Američkom sveučilištu u Dubaiju, odrastao u Slavoniji, koji se redovito sa zadovoljstvom vraća u Osijek, radeći za glazbeno kazalište. „Evo, ponovno se vraćam u HNK Osijek zbog predstave, praizvedbe baleta Snježna kraljica i ovo je zaista povijesni trenutak za HNK Osijek. Kad smo vidjeli koliko ima tu plesača, koliko ima različitih plesova iz raznih krajeva svijeta u prvom dijelu predstave, onda smo radili istraživanje narodnih nošnji. Nisam htio da prenosimo doslovno folklor, nego smo se samo inspirirali elementima. Želio sam da to bude moderniji, pročišćeniji stil.“ Mihićevi su kostimi i scenografija bili dodatna dimenzija dvostrukih projekcija između zastora čarobnih prikaza animacija s gradovima, sazviježđima, dvorcima i ledenim carstvom autora Zdenka Bašića i Franka Dujmića.
Splitski su solisti bravurozno donijeli glavne uloge Gerde, Kaya i Snježne kraljice, to su japanski par Ami Inoue-Takafumi Tamagawa te splitska prvakinja, Ukrajinka Iryna Chaban Bilandžić, koja je oduševljena Bobićevom partiturom: „Glazba je prekrasna, svaki segment, svaka točka na svoj način. Posebno moja. Meni se jako sviđa, s nekakvim dijelom tanga i ,malo strastvenije bih rekla, jako se dobro uskladi s pokretom; uživam je slušati i plesati na nju.“
Na predstavi su, uz splitske profesionalce, upregnute sve plesačke snage grada Osijeka: amateri, profesionalci različitih plesnih žanrova te djeca, polaznici baletnog programa osječke Glazbene škole Franje Kuhača. „Meni se jako sviđa, rekla bih da je to baš super”, podijelila je s nama osmogodišnja Ema Mihalj. „To je Snježna kraljica, moj najdraži crtić”, nadovezat će se njezina vršnjakinja Mila Santić. „Zapravo je to jako dobro, premda svi misle da je balet samo za curice“, primijetit će desetogodišnji Filip Lukavečki, dok će osmogodišnji Stribor Hrpka dati konačno rješenje za eventualni rodni problem: „Nema tu razlike između curica i dječaka, tu ih ima svakakvih, i lošijih i boljih, ali, što je najvažnije – svi mogu plesati.“
Upravo je ta otvorenost svima ove kazališne čarolije, Bobićeve Snježne kraljice najbolji zalog za budućnost novog osječkog Baleta i repertoarne postojanosti novog djela, koje nakon pet osječkih izvedbi ima čak sedam u studenom u splitskom HNK.
Foto: facebook Davor Bobić