Naša se svjetska putnica, kantautorica i glumica Elis Lovrić nedavno vratila sa svoje prve turneje po Japanu, nazvane Dva mora, jedno nebo – Hrvatska i Japan 2023., o kojoj je maštala još kao djevojčica. Odmalena je radila ikebane, izmišljala svoju kaligrafiju, imitirala japanske fraze i male gejše u kimonima i s punđicama. Kasnije je maštala uz knjige o samurajima te na Akademiji dramske umjetnosti krenula pisati diplomski o japanskim „Strašnim pričama” i haiku poeziji. Sve je to bila priprema za ono što će uslijediti u njezinim zrelijim, kantautorskim godinama. Nakon što je već godinama u zamahu stvaranja pjesama na zvukolikom labinjanskom narječju, jednog joj je dana njezin suradnik, multiinstrumentalist iz LADA, Stjepan Večković, predložio plasman njezina stvaralaštva u dalekom Japanu, čije tržište i interes publike dobro poznaje. Krenula je razmišljati o japanskim prijevodima svojih pjesama, pronašla prevoditeljicu Irenu Srdanović, profesoricu japanskog jezika s pulskog sveučilišta i sve je krenulo 2019. Potaknuta komentarima prijatelja da njezin „labinjonski zvuči k’o japonski” upustila se u avanturu koja je kulminirala njezinim prvim putovanjem u Japan. Premda je knjiga poezije i kratke proze, usporedo na labinjanskom narječju i japanskom jeziku, Kanat od mora/Umi no uta izašla iz tiska još u veljači 2020., netom pred pandemiju, u sunakladništvu umjetničke organizacije Akcent Studio te Gradske knjižnice i čitaonice u Puli, samo je predstavljanje javnosti moralo pričekati „sretnija vremena”. Ono se napokon dogodilo u Zagrebu, 22. studenoga u Društvu hrvatskih književnika, kada je ujedno predstavljen i u međuvremenu snimljen i objavljen istoimeni dvostruki LP album s otpjevanim svim pjesmama iz knjige, na kojemu uz Elis Lovrić, kao posebna gošća, njezine pjesme na japanskom uz nju pjeva japanska glazbenica Utako Toyama. S njom ju je upoznala njezina kolegica Dina Rizvić, Labinjanka nastanjena u Londonu, koja je i sama sudjelovala na Elisinom prvom albumu.
Krenula je tako na Svetoga Nikolu, 6. prosinca, na dvotjednu turneju po šest gradova Japana gdje je održala osam koncertnih nastupa i šest glazbeno-jezičnih radionica s Irenom Srdanović kao konsekutivnom prevoditeljicom. Bila je to i za Srdanović prigoda da predstavi svoj matični studijski program japanskog jezika pri Odsjeku za azijske studije Filozofskog fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli.
Prvi nastup, uz sjajan doček i gostoprimstvo, bio je u Međunarodnom kulturnom centru u Kawasakiju, gradu-pobratimu grada Rijeke. „Osim pjesama s temom prirode, koju Japanci jako vole, poseban dojam na koncertu ostavila je haljina u bojama istarske zemlje, mora, lavande i kamena, ručno oslikana u umjetničkoj galeriji Montaro iz Motovuna i dizajnirana u pulskome Adesign studiju, koja je svojim lelujanjem dočarala more i valove opjevane u mojim skladbama ‘Kanat od mora’ i ‘Ku bi more’ koje sam izvela na japanskom jeziku”, svjedoči nam Elis o prvoj koncertnoj večeri. Sljedećeg je jutra otputovala u Kobe i Osaku, gdje su je u glazbenim školama oduševili učenici već naučenim pjesmama na labinjanskom jeziku. Stvorile su se odmah i nove ideje: „Želja mi je povezati ove škole s Umjetničkom školom Matka Brajše Rašana u Labinu čiji zbor već pjeva moj ‘Kanat od mora’ i čuti ih kako zajedno izvode ovu moju skladbu na oba jezika.”
Uslijedio je zatim nastup u Osaki, na jednom od najpoznatijih sveučilišta u Japanu, Kansai University, u čijoj je ogromnoj auli publika pjevala sotto voce, sve dok ih Elis nije ohrabrila, sišla s pozornice među njih i s njima komunicirala zahvaljujući i njihovom profesoru multilingvistu Kayu Aokiju. Na koncertu u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Tokiju, kojemu su nazočili visoki uzvanici iz raznih zemalja svijeta, Elis Lovrić pridružile su se Japanka Utako Toyama i ženska klapa Dišpet koje su s njom, na oduševljenje publike, izvele klapsku verziju njezine skladbe “Kanat od mora”. Za nezaboravan prijem i druženje s uzvanicima zaslužna je ekipa našeg veleposlanstva na čelu s veleposlanikom nj. e. Draženom Hrastićem i ministricom Sandrom Luetić. Na sljedećem je nastupu Elis jedva dočekala svoj prvi koncert na tradicionalnom tatamiju na Sveučilištu u Tsukubi. Posebno su srdačno Elis i Irena Srdanović prihvaćene u Hekinanu, pobratimu grada Pule, gdje ih je u svojem uredu primio gradonačelnik Masanobu Negita, koji je već nekoliko puta posjetio Pulu. U istom su gradu, u organizaciji Hekinan Sister City Association, održale radionicu učenja labinjonskog narječja kroz Elisine pjesme, a navečer je uslijedio koncert na tradicionalnom Kirakira Walk festivalu. Posljednju je večer boravka u Japanu Elis iskoristila da na zatvaranju 2. Japan Croatia Film Festivala u Tokiju na koncertu prigodno predstavi i svoju autorsku skladbu ”Film pod zvijezdama”, službenu himnu Pula Film Festivala. Organizator ovog festivala je Japanac hrvatskih korijena, Edouard Tripković Katayama, bivši dugogodišnji direktor Hrvatske turističke zajednice u Japanu, s kojim ju je povezala naša uspješna kulturna menadžerica Marijana Knezoci. Koncertu je nazočio i predstavnik japanskog Ministarstva vanjskih poslova, Yutaro Nishida.
„Najnaporniji dio turneje, koji me uplašio, bilo je nespavanje zbog gustog rasporeda nastupa, dalekih putovanja i vremenske razlike”, prisjeća se Elis, ali odmah nastavlja da su je „hranila“ oduševljenja i gostoljubivost ljudi s kojima se susretala. „Nastupi su bili dan za danom u dosta udaljenim gradovima, no sva sreća da je japanska željeznica precizna, udobna i brza pa sam od samih Japanaca ubrzo naučila kako ‘zakunjati’ u vlaku, što mi je prije bilo gotovo nepojmljivo, a kod njih je to sasvim normalno”, našla je rješenje Elis, nadodavši da im je na putovanjima izazov bio i nositi po „dva velika kofera s knjigama, pločama, CD-ovima, hrvatskim proizvodima, bocama istarskih rakija, teranina i ulja za omiyage (prigodni pokloni), uz gitaru na leđima, i trebalo je sve to hendlati s ravnotežom i začiniti veselim raspoloženjem.”
Za kraj, evo što će uz japansku organizaciju najviše pamtiti s desetodnevnog putovanja po Japanu: „Oduševio me smještaj u tradicionalnom japanskom hotelu ryokanu, gdje smo spavale na udobnim japanskim madracima futon i sjedile na jastučićima za niskim stolićima. E, tu sam se noć pošteno naspavala i napunila snage za dalje. Možda su tome doprinijeli i jeleni iz Nare, koji samo što ne govore i posjet šintoističkom svetištu Kasuga Taisha i hramu velikog Bude – Todaiji koji je najveća drvena građevina na svijetu i ujedno najveći kip Bude u Japanu. Neopisiv je osjećaj gledati uživo i stajati uz ovu impozantnu brončanu statuu.”
Njezinu su japansku turneju podržali Ministarstvo kulture i medija, Istarska županija, Hrvatsko društvo skladatelja, turističke zajednice Istarske županije i Grada Labina, HEP, gradovi Pula, Labin i Rijeka, Općine Sv. Nedelja i Kršan i Istarski vodovod, uz niz istarskih sponzora čijim su proizvodima domaćini u Japanu bili oduševljeni.
