Što ostaje iza skladatelja? Ostavština Stanka Horvata i Igora Kuljerića u središtu razgovora u HDS-u

Dvadeset godina nakon smrti dvojice istaknutih hrvatskih skladatelja, Stanka Horvata i Igora Kuljerića, Hrvatsko društvo skladatelja okupilo je njihove suradnike, učenike i nasljednike na razgovoru koji je, umjesto uobičajenog pogleda u prošlost, otvorio pitanje njihove prisutnosti u hrvatskoj glazbenoj kulturi danas.

U srijedu, 4. studenoga, Dvorana HDS-a u Berislavićevoj 9 ugostila je lijep broj predstavnika glazbene struke i zainteresirane publike na susretu posvećenom stvaralaštvu, utjecaju i nasljeđu Stanka Horvata (1930. – 2006.) i Igora Kuljerića (1938. – 2006.). Razgovor je vodila muzikologinja Dina Puhovski, a u njemu su sudjelovali muzikologinja i dugogodišnja glazbena urednica Seadeta Midžić, skladatelj, dirigent i pedagog Mladen Tarbuk, muzikologinja i radijska urednica Iva Lovrec Štefanović, skladateljica i skladateljica i pedagoginja Sanda Majurec te udaraljkašica i skladateljica Ivana Kuljerić.

Što je ostalo – i što želimo sačuvati?

Polazište razgovora bilo je jednostavno, ali važno pitanje: što od opusa dvojice skladatelja danas slušamo, izvodimo i poznajemo, a što bi od njihova stvaralaštva i djelovanja trebalo ostati dostupno budućim generacijama?

Pritom se nije govorilo samo o skladbama. Horvat i Kuljerić bili su i pedagozi, organizatori, kulturni djelatnici, predsjednici Hrvatskog društva skladatelja i umjetnički direktori Muzičkog biennala Zagreb. Njihova ostavština stoga obuhvaća mnogo više od notnih zapisa: iskustva njihovih učenika i suradnika, snimke, arhivsku građu, ali i ideje koje su oblikovale hrvatski glazbeni život.

Dvojicu skladatelja povezivali su prijateljstvo, kolegijalnost i zajednički učitelj Stjepan Šulek, no njihovi su stvaralački putovi bili izrazito osobni. Horvatov odnos prema formi, zvuku i skladateljskom zanatu te Kuljerićeva otvorenost različitim glazbenim izrazima i neumorna umjetnička znatiželja ponudili su dva različita, ali jednako poticajna polazišta za razgovor o skladateljskoj individualnosti.

Sjećanja, arhivske snimke i umjetnička znatiželja

Posebnu dimenziju susretu dali su arhivski audiovizualni ulomci, koji su omogućili da se uz sjećanja sugovornika ponovno čuju i glasovi samih skladatelja. Među prikazanim materijalima bili su zapisi s Muzičke tribine u Opatiji 1983., razmišljanja Stanka Horvata zabilježena u Puli 1999. te ulomci povezani s glazbeno-scenskim stvaralaštvom i Muzičkim biennalom Zagreb.

Razgovor je dotaknuo i zanimljive, manje poznate strane skladateljskih osobnosti: Horvatovu promišljenost i odnos prema već istraženim glazbenim prostorima te Kuljerićevu znatiželju koja ga je vodila kroz različite žanrove, od koncertne i glazbeno-scenske glazbe do popularne kulture.

Jedan od prikazanih primjera Kuljerićeve otvorenosti prema drugim umjetnostima bila je i video-instalacija Water Upside Down iz 2005. godine, autora Heika Daxla i Ingeborg Fülepp, nastala uz njegov Valcer.

Tko čuva skladateljsku baštinu?

Uz osobna sjećanja, otvoreno je i pitanje odgovornosti za očuvanje skladateljskih opusa. Koliko u tome mogu učiniti obitelji i pojedinci, a koliko ustanove, glazbeni ansambli, arhivi i izdavači? Kako potaknuti nova izvođenja i snimanja, osigurati dostupnost notne građe te omogućiti da djela nastave živjeti izvan obljetničkih programa?

Susret u HDS-u bio je prvi dio dvodnevnog programa obilježavanja 20. godišnjice smrti Igora Kuljerića i Stanka Horvata. Program se nastavlja u četvrtak, 5. studenoga u 19 sati, autorskim koncertom u Maloj dvorani Lisinski, na kojem će njihova glazba ponovno biti u središtu pozornosti.

Foto: Matej Grgić