Vijesti 12.03.2025
Oni unutarnji kriteriji duboke stvaralačke i umjetničke logike niti danas nisu posve nestali, kriteriji umjetničke istine, kriteriji prema kojima je moguće razlikovati laž, pomodarstvo, pozu, afektaciju, praznu gestu, od stvarne kreativne inspiracije koja slijedi nit ograničenog i logičnog razvoja umjetničkog djela kao bića, kao organizma. U trenutku kada nestaju oni generalni kriteriji, meni ne preostaje drugo nego da se oslonim na svoje vlastite, koji mogu biti i do kraja subjektivni, ali koji su ipak čvrsti. Vidite, moj je pristup glazbi ustvari antropocentričan. Apsolutno sve sagledavam kroz čovjeka i za čovjeka.
Stanko Horvat
Na datum 12. ožujka 1930. godine rođen je Stanko Horvat, jedna od najznačajnijih ličnosti hrvatske glazbene kulture druge polovice 20. stoljeća. Na isti taj datum, 95 godina kasnije prisjećamo se s, u pozitivnom smislu pravog muzikanta, kako ga je u oproštajnom govoru nazvao njegov prijatelj i profesionalni sudrug Nikša Gligo (Cantus, broj 141/142, 2006.).
Ako je riječ muzikant izvedena iz riječi muzika – a ona svoje izvorište nalazi u starogrčkom pojmu pod kojim se krije umijeće muza – moglo bi se zaključiti da su one, te imaginarne nositeljice umjetničkog nadahnuća, itekako pomno pogledale glazbenog umjetnika Stanka Horvata. I to upravo u onomu što je istovremeno imaginarno i stvarno, a to je traganje za umjetničkom istinom. Za Horvata je ona ukorijenjena u čovjekovoj nutarnjosti, to jest vlastitosti. Iz čovjeka polazi i čovjeku se vraća. No ništa nije tako jednostavno kako se na prvi pogled čini, a da je toga bio svjestan, Stanko Horvat je dokazivao tijekom čitavoga profesionalnog života.
Potraga za umjetničkom istinom odvela je Stanka Horvata u dvama smjerovima, jednom skladateljskom, drugom pedagoškom – a obama stvaralačkima.
Nikša Gligo njegov najbitniji prinos stasanju nove hrvatske glazbe nalazi u skladateljskom približavanju duha sredine i duha vremena, pritom vrlo jasno izrekavši da je Horvat bio jedan od onih koji je tu „novu hrvatsku glazbu“ dobrim dijelom utemeljio.
Tekst Mirte Špoljarić u cijelosti pročitajte na glazba.hr