Ruke pune novih glazbi – koncert umjetničke organizacije Arthesis u Splitu

Šest novih djela na koncertu kojim u Hrvatskom domu u Splitu u četvrtak 15. 10. započinje nova sezona ciklusa Splitski krug predstavljajući aktualnosti skladateljske skupine koju obuhvaća Arthesis, umjetnička organizacija, ali i istoimeni ansambl, pod umjetničkim vodstvom agilnog glazbenika i skladatelja Mirka Krstičevića.

Splitski skladateljski krug ovdje predstavljaju četvorica – Ivan Božičević, Blaženko Juračić, Vlado Sunko i već spomenuti Mirko Krstičević uz gostujućeg Ivana Violića (koji u Splitu već nekoliko godina živi i radi). Iako nevelika obljetnica, tek pet godina Arthesisa, poticajno je okupila autore da, prema stalnoj navadi organizacije, napišu nova djela, kako ih je do sada već ostvareno čak 26. Uz svoju malu obljetnicu ovim se koncertom obilježavaju još tri obljetnice – 150. godišnjica rođenja pjesnika Vladimira Nazora, 120. obljetnica rođenja Borisa Papandopula te 110. obljetnica rođenja Silvija Bombardellija.

Ansambl Arthesis u sastavu Marko Zupan (flauta), Vid Veljak (violončelo), Tonči Tranfić (klavijature), Pjero Malkoč (kontrabas) i Boris Žuvela (bubnjevi) na koncertu praizvodi Plavi cvijet (za klavir solo) Mirka Krstičevića, Ibis (za flautu, violončelo i klavir) Ivana Božičevića, dok će cijeli sastav (flautu, violončelo, klavir, kontrabas i bubnjeve) iskoristiti  Sarn Volek Ivana Violića, Ruah – Chayyim – Kavod  Blaženka Juračića , te Sailing Mirka Krstičevića i Stanja Vlade Sunka.

Kako nam je rekao umjetnički voditelj Mirko Krstičević: „Ja skladateljima zadam temu godinu dana unaprijed kako bi o njoj razmislili. Obično su to općeljudske, biblijske i svevremene teme. Ove godine sam odabrao tri velikana hrvatske glazbe i književnosti  vezano za njihove obljetnice. Htio sam prije svega podsjetiti hrvatsku kulturnu i inu javnost na Vladimira Nazora i Silvija Bombardellija, koji su s obzirom na njihov doprinos hrvatskoj opstojnosti, gotovo zaboravljeni, osobito Vladimir Nazor.“

 Mirko Krstičević često citira Novalisa, a i Plavi cvijet kreće njegovim tragovima: „središnja slika njegovih vizija, plavi cvijet, postao je široko prihvaćen simbol romantičarskog nadahnuća. ‘Čeznem da vidim plavi cvijet. Neprestano mi je na umu i ne mogu misliti i pisati ni o čemu drugome’, kaže Novalis precizirajući razvoj pažnje i predanosti kao prva dva koraka unutarnjeg razvoja koji su ga doveli do ispunjenja njegovih čežnji.“

Ivan Božičević nadahnut je svetom pticom iz drevnoga Egipta: „Simbol je veličanstvenosti i sjaja, smatran otjelotvorenjem Thotha, boga mudrosti i razuma, simbolom istine, znanja, učenja, pisanja i matematike. Drugi izvori navode ibis kao simbol plodnosti, prvu pticu koju je Noa pustio iz arke. Ta ptica kao da ima sve – od mudrosti, znanja i matematičkih vještina do plodnosti. Može li se poželjeti više?

U četverostavačnoj suiti Ibis slijedim kako razum (strogi minimalistički postupci u razvoju forme, uglavnom u dionici klavira) tako i princip životnosti (slobodne linije flaute i čela) u želji da obuhvatim i izrazim svu raznolikost koju ova moćna ptica simbolizira.“

Ivan Violić otvara drukčije slike: „Sarn Volek nastao je kao svojevrstan hommage glazbi sastava Angine de Poitrine. Njihov zvuk, energija i način oblikovanja glazbenog tijeka privukli su me kao mogući prostor za vlastito skladateljsko istraživanje. No, njihova glazba pritom nije predmet doslovne imitacije, već svojevrsni prauzor – početni impuls koji prolazi kroz moj vlastiti estetski i emocionalni filter.“

Naslovni stih koncerta „Ruku punih rose, sjemenja i zv’jezda“ preuzet je iz pjesme Bog u šumi Vladimira Nazora (iz 1946.), a njemu je svoje nadahnuće upravio Blaženko Juračić, koji ovako bilježi za svoju skladbu Ruah -Chayyim – Kavod:  „Tri stavka naslanjaju se na stih slijedeći teološke principe iz Knjige Postanka, od disonantno apstraktnog prema konsonanto realitetnom odnosu u prirodi i odnosima prema slici savršenog Boga: Duh Sveti – Sin (Život) – Otac (Slava), odnosno;  Ruah – Duh koji lebdi nad vodama, Chayyim – Život koji nastaje i cvijeta i  Kavod – Slava Oca koji ispunja stvorenje.“

Iz glazbe za film Kuća na pijesku (redatelja Ivana Martinca) Mirko Krstičević oblikuje skladbu Sailing, a zaključna skladba rasporeda Stanja  Vlade Sunka posiže ponovno za Nazorovim tekstovima, nalazeći poticaje u pripovjetci Voda. Stanja donose tri stavka u kojima se naslovima opisuju teškoće na Braču sa sušom, žeđi i olujom, kako bilježi Vlado Sunko: „Tri odabrane situacije: žeđ zbog nestašice vode, euforija sebičnosti u uništavanju jedinog dotoka vode (cijevi) i izgubljenost nakon oluje koja je uništila svu ljetinu, prenesene su na višu univerzalnu razinu naslovljene kao: Nemati a željeti, Imati a ne dijeliti i Imati a nemati.“

Umjetnička organizacija za suvremenu glazbu i likovnu umjetnost Arthesis osnovana je prije pet godina kao u idejnome smislu prošireno izdanje splitskog ansambla, odnosno projekta Splithesis (koji je započeo s radom 2008. godine u okrilju Splitskog društva za suvremenu glazbu). Suosnivači su Mirko Krstičević i Blaženko Juračić, a uz njih kao skladatelji su članovi i Ivan Božičević i Vlado Sunko, te klarinetist Željko Milić, i likovni umjetnici Željko Marović i Jadranka Štrbić Krstičević. Cilj ove organizacije jest predstavljanje i promocija suvremenih splitskih skladatelja, te povezivanje  suvremene glazbe i likovnosti kroz interdisciplinarne projekte. Također, cilj je poticanje stvaranja i izvođenja novih skladbi splitskih skladatelja te doprinos raznolikosti suvremene likovne scene u Splitu.