Prva opera Tomislava Uhlika – za najzahtjevniju publiku
Kvalitetno osmišljeni glazbeni projekti namijenjeni djeci i mladima u našoj su sredini još uvijek iznimka, a ne pravilo odnosno malo je institucija i organizacija koje nisu u svom radu posvećene isključivo radu s djecom i mladima – koje u svoje programe kontinuirano uključuju i ovaj važan aspekt djelovanja. Lijepo je stoga što je Muzička akademija u Zagrebu prihvatila ideju profesora Tomislava Uhlika da u vlastitoj produkciji postavi jedno njegovo novo djelo: komornu operu za djecu i mlade. U realizaciju se uključilo mnogo studenata (ali i njihovih profesora u mentorskim ulogama), a osim kao izvođači (u dvije različite postave) studenti su se u pripremi i izvedbama opere predstavili i kao dirigenti, korepetitori te autori popratnog uvodnog (edukativnog) sadržaja.
Autorski tim opere uz Uhlika čine dirigent Ivan Josip Skender (ujedno i mentor studentici 4. godine dirigiranja Niki Kožar, koja je kasnije preuzela dirigentsku palicu za dio izvedbi), redatelj Mario Kovač, scenograf Leo Vukelić, kostimografkinja Iva-Marija Bitanga te oblikovatelj svjetla Alen Marin.
Zanimljivo je, pa i neobično, da se Tomislav Uhlik do sada još nije okušao u stvaranju opere, ne samo zato jer mu je vokalni izraz vrlo blizak, već i jer je jednim velikim dijelom svoje višeslojne karijere on pravi kazališni čovjek – dirigent koji je u kazališnoj „rupi“ proveo mnoge godine ravnajući izvedbama brojnih različitih mjuzikala i opereta.
Kako kaže, odabrao je pisati operu baš za djecu jer mu se činilo da takvih djela ima malo, a za literarni predložak (ujedno i libreto) posegnuo je za povjesticom Postolar i vrag Augusta Šenoe. Osim sadržajem koji djeci može biti zanimljiv i razumljiv, ovakav se odabir pokazao dobrim i jer je nametnuo (okvirno) trajanje opere – Šenoini se stihovi na pozornici mogu izgovoriti, odnosno ispjevati, unutar tridesetak minuta, što je i poželjno trajanje jednog glazbeno-scenskog djela namijenjenog najmlađima.
Komorna opera Postolar i vrag premijerno je predstavljena večernjom izvedbom u srijedu, 14. veljače, u dvorani Blagoje Bersa Muzičke akademije, a uslijedilo je još šest matineja tijekom nadolazeća tri dana, na kojima su, za razliku od „protokolarne“ premijere na koju su došli brojni odrasli – Uhlikovi kolege i prijatelji – velik dio mjesta u publici zauzeli oni kojima je predstava i namijenjena. Na tih šest „dječjih“ termina održan je i uvod u predstavu, odnosno predstavljanje instrumenata; studenti glazbene pedagogije publici su u desetak minuta predstavili karakteristike i specifičnosti pojedinih instrumenata u ansamblu, a koje će kasnije slušati u izvedbi opere, što je bio također pohvalan korak u interakciji s mlađom publikom i poticanju interesa za klasičnu glazbu.
Uz glavne (naslovne) likove, Postolara i Vraga, u Šenoinoj se povjestici kao treći govoreni lik javlja i Sinak Božji, dok je Uhlik u svojoj operi preostale, narativne stihove raspodijelio kroz uloge naratora (koji nam priču kazuje u svojevrsnoj varijanti govorenog pjevanja) te ženskog zbora Vražica (koje svoj tekst odnosno komentar radnje donose u šarmantnom višeglasju, često ponavljajući vjerojatno najpoznatije stihove: „Ide vrijeme, dođe rok: Eto vraga skok na skok!“).
Instrumentalni ansambl zanimljiv je, a i pomalo neobičan, sastavljen tek od četiri drvena puhača (flauta, oboa, klarinet i fagot) te harfe i kontrabasa. U samoj će se izvedbi pokazati da je Uhlik znalački odabrao, ali i iskoristio odabrane instrumente te da je koloristički i izražajni potencijal ovakvog sastava mnogo veći no što bi se možda očekivalo.
Moglo se možda očekivati i da će ta instrumentalna komponenta opere izravnije slijediti ili komentirati događanja na sceni, da će skladatelj posegnuti za pristupom doslovnijeg oslikavanja pojedinih likova ili događanja glazbom, no Uhlik je, čini se, imao drukčiju zamisao. Ansambl (koji je bio smješten na samom rubu pozornice, vidljiv, ali po strani) tijekom cijele opere gotovo bez predaha donosi razigran te živahan koloplet melodija i motiva neoklasičnog izraza, koji gotovo da se odvija samostalno, neovisno o likovima na sceni, stvarajući atmosferu fantazije i čudnovatosti, gradeći bajkoviti oblak nad kojim se razvija ova pjevana priča.
Izvještaj Marije Sarage u cijelosti pročitajte na glazba hr.
Foto: Magda Galić/Muzička akademija