U petak, 12. srpnja u 71. godini preminuo je skladatelj, aranžer, tekstopisac, producent glazbe, inženjer tona, osnivač i idejni vođa legendarne grupe Ambasadori, Slobodan Vujović.
Rođen je 09. rujna 1948. godinje u Fojnici, BiH, a odrastao je i školovao se u Sarajevu, gdje je završio gimnaziju i studirao strojarstvo i političke znanosti (do 1973.), nije diplomirao.
Od 1965. počinje se kao gitarist intenzivnije baviti glazbom, a 1967. g. stječe status profesionalnog glazbenika. U razdoblju od 1968. do 1972. radio je kao novinar i urednik u omladinskom tisku (Spektar, Sarajevo), a novinarske radove iz područja glazbene publicistike povremeno je objavljivao u glazbenim časopisima, dnevnim novinama i revijalnom tisku. Godine 1968. osnovao je grupu Ambasadori u kojoj je djelovao kao gitarist, skladatelj i lider grupe. S grupom Ambasadori, kao i s drugim poznatim interpretatorima zabavne, pop i rock glazbe, od 1970. naovamo na prostorima bivše Jugoslavije stječe i održava reputaciju uspješnog skladatelja, gitarista i aranžera. Glazbena djela i izvođački nastupi povezani su s najpoznatijim glazbenim festivalima i manifestacijama u zemlji.
Jedan je od osnivača diskografske kuće Diskoton u kojoj je od 1973. urednik za zabavnu glazbu, od 1981. glavni i odgovorni urednik, a od 1990 predsjednik Upravnog odbora. S grupom Ambasadori i brojnim najistaknutijim interpretatorima zabavne glazbe snimio je velik broj ploča, audio i videokaseta, postigavši brojne zapažene naklade, u više navrata srebrne, zlatne i dijamantne ploče. Objavljivao je i za strane diskografske kuće EMI International i EMI Toshiba.
Pred rat u BiH 1992. dovršio je i predao u tisak rukopis knjige o gitari. Tekst je izgubljen, vjerojatno uništen. Za vrijeme rata boravi u Sarajevu i obavlja poslove u okviru radne obveze u tvrtki Diskoton, a djeluje i kao izvršni direktor organizacije za zaštitu glazbenih djela i autorskih prava BIHOMA. U ratu je ostao u Sarajevu sve do travnja 1994. preživjevši sva stradanja ratom opsjednutog grada. Izravno je zaslužan za spašavanje fundusa Diskotona i Udruženja kompozitora BiH.
Sredinom travnja 1994. uspijeva napustiti ratom razoreno Sarajevo i pridružuje se obitelji koja je 1992. izbjegla na otok Krk, gdje i danas živi. Član je Uprave i vlasnik tonskog studija Vrbnico d. o. o. Jedan je od utemeljitelja i osnivača Radija Otok Krk, na kojem je bio zaposlen kao glazbeni voditelj i urednik, potom glavni urednik, direktor i član uprave. Zbog zapaženog uspješnog poslovanja Radija O. K. upisan je u Zlatnu knjigu najboljih hrvatskih poduzetnika i menadžera 2003. g. Od 2009. je u mirovini.
Nagrade: priznanja 22 zlatne i srebrne ploče; posebno priznanje za razvoj diskografske djelatnosti u BiH; nagrada Disko Olimp; Zlatna značka RTV Sarajevo; Estradna nagrada Jugoslavije za posebne zasluge u razvoju pop–rock glazbe; Estradna nagrada BiH za produkciju i nakladu preko 2000 nosača zvuka i slike (ploče, audio i videokasete, CD–i); nositelj je i strukovnih priznanja društava skladatelja i udruženja glazbenika.
DJELA. Skladbe: Da samo zna, 1983.; Donke če; Dođi u pet do pet, 1976.; E, draga, draga; Hajde dušo, 2000.; Imam jedan strašan plan, 1978.; Mačić; Mala luka, 1978.; Moja Baška; Naša mat; Ne mogu skriti svoju bol, 1976.; Ne daj se generacijo, 1992.; Nikad, nikad ti nećeš znati, 1980.; Od galvi do peti; Onisti put; Ostani još, 1984.; Otok Krk grumen zlata, 2003.; Pismo sinu, 1992.; Pozdravi Sonju, 1981.; Primorsko–goranski raj; Prva noć; Pusti modu, 1980.; Sarajevo nabrajalica, 1992.; Susret, 1971.; Sve je za tebe; Usne na usnama, 1993.; Voljela bih, 1977.; Za nas; Zalutalo meče, 1977.; Zašto nestaje sjaj, 1984.; Zemljo moja, 1974., i dr.
