Legendarni hrvatski glazbenik Pero Gotovac iznenada je preminuo 21. rujna 2017., nakon kratke bolesti u 91. godini života. Skladatelj, dirigent, glazbeni producent, kao dugogodišnji glazbeni urednik «Jugotona» jedan od najzaslužnijih pojedinaca hrvatske glazbene industrije, začetnik karijera mnogih nezaobilaznih osoba hrvatske glazbene povijesti i diskografije.
Rođen je u Zagrebu 1927. godine. Iako je od životnih početaka uz oca Jakova bio uronjen u glazbu, njegov kasniji izbor profesionalne glazbene karijere nije bio samorazumljiv niti jedini put kojim je mogao krenuti. Studirao je medicinu, povijest umjetnosti i hrvatsku književnost. Čitavo vrijeme uči i glazbu a prve profesionalne uspjehe bilježi još kao srednjoškolac kada mu za vrijeme II. svjetskog rata izdavačka kuća «Albini» objavljuje dvije pjesme: šlagere snimljene za potrebe radijskog programa. U posljeratnom periodu biva više puta nagrađen za tada popularne masovne pjesme. Konačno se odlučuje za studij glazbe: upisuje Muzičku akademiju gdje 1955. godine diplomira studij teoretsko-folklornog smjera.
Prvo zaposlenje pronalazi u «Jugotonu» gdje organizira posao na načelima suvremene međunarodne diskografske prakse. 1973. godine odlazi za dirigenta u kazalište «Komedija» gdje ostaje do mirovine 1996. godine. Kao dirigent, producent i aranžer ostavio je svoj trag i na brojnim festivalima, posebno na Festivalu kajkavske popevke u Krapini.
Čitavo vrijeme neumorno sklada: od šlagera i estradnih brojeva 1950-ih i 1960-ih, pisanih za najkvalitetnije izvođače poput Ive Robića ili Vice Vukova, postupno prelazi na veće i sofisticiranije glazbene forme. Jedan je od utemeljitelja Zagrebačke škole šansone 1964.: iza njega ostaju neke od najljepših uradaka na tekstove istaknutih hrvatskih pjesnika: Celuloidni pajac, Mačka, Još uvijek ne znam neke važne stvari… Gotovčev opus glazbe za film, televiziju i kazalište jedan je od najvećih i najznačajnijih u hrvatskoj glazbi. Pisao je glazbu za brojne kazališne predstave, od starogrčkih klasika preko Shakespeara do Krleže i Marinkovića. Autor je glazbe za obje kultne televizijske serije Naše malo misto i Velo Misto. Stvorio je i velike opuse zborske, klapske i tamburaške glazbe. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja uključujući i nagradu Josip Slavenski (1987.) te Porin za životno djelo (2000.). Odlikovan je Ordenom rada sa srebrnim vijencem (1960.) i Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića (1995.).
Dugogodišnji je član Hrvatskog društva skladatelja a od 2000. do 2004. godine biva i njegovim predsjednikom. Nakon toga ostaje dobrim duhom Društva, vođen urođenim osjećajem za opće dobro, aktivan i nezaobilazan sudionik brojnih segmenata aktivnosti HDS-a: benevolentan promotor ali i oštroumni kritičar. Njegova gotovo djetinja znatiželja pratila ga je do samog kraja dugog i plodnog života. Posljednjih je godina najviše skladao zborske i duhovne pjesme te pisao poeziju.
Posljednji ispraćaj bit će u srijedu 27. rujna u 13:35 sati na Krematoriju.
