„Ozbiljnjaci“ uzvraćaju udarac – najprije harfom, a uskoro i harmonikom!

Ciklus koncerata Serious Ensemble Zagreb (SEZ) nastavlja se ovoga petka, 10. travnja, u 20 sati u Centru za kulturu Maksimir, na adresi Švarcova 18. Zagreb.

Petim koncertom pod nazivom HAARP Strikes Back. Prema konceptu umjetničke voditeljice, skladateljice i muzikologinje Helene Skljarov, na svakom koncertu kombiniraju se razni glazbeno-vizualni performansi, pa uz šarolike ekstravagantne kazališne kostime u kojima muziciraju izvođači, važan dio koncerta čine kazališna dramaturgija i stvaralačka trenutačna povezanost sa slikarstvom.

Helena Skljarov

„Koncert je zamišljen kao prostor susreta glazbe i vizualne umjetnosti, u kojem se izvedbeni koncept razvija u stvarnom vremenu i publici omogućuje sveukupan umjetnički doživljaj.“, objašnjava Skljarov koja promišlja mogućnosti novih koncertnih formata. On polazi uvijek od praizvedbi i suvremenih djela mladih skladatelja, do izvedbi koje potiču publiku na promišljanje o zvuku, prostoru i vlastitoj percepciji, ali i o odnosu prema svijetu i aktualnih događanja.

Na ovom koncertu  nastupaju harfistica Veronika Ćiković i akademska slikarica Petra Šabić. Harfistica kao stalna članica SEZ-a, dobro poznaje rad Helene Skljarov i raduje se novim izazovima koje ova stavlja pred svoje suradnike: „Rad u Serious Ensembleu i suradnja s Helenom uvijek donose nešto drukčije i osebujno, izvan uobičajenih koncertnih okvira — upravo to ovu suradnju čini posebno uzbudljivom. Proces pripreme ovakvog koncerta uvelike se razlikuje od pripreme klasičnog recitala: zahtijeva drukčiji pristup i otvara prostor za posve nove izazove.“

Izvedbe skladbi, uglavnom hrvatskih autora, nižu se bez pauze i pljeska, u kontinuitetu, a tijekom izvedbe slikarica stvara vizuale kao reakciju na zvuk.

„Vizuali utječu na daljnji razvoj zvuka, stvarajući odnos koji nije jednosmjeran, već se kontinuirano mijenja. Pozornica tako postaje promjenjiva instalacija koja briše granice između zvuka i vizualnog izraza, kao i između instrumenta i slike. Gdje u tom prostoru prestaje instrument, a počinje slika? I može li slika postati instrument? Žice harfe, kao izvor zvuka, istodobno se pojavljuju i kao likovni element (ali i simbolički), unaprijed ugrađene u slikarska platna, postavljaju okvir i otpor unutar kojeg nastaje slika.“, najavljuje Skljarov.

Nadalje, Helena Skljarov harfu dramaturški povezuje s legendarnom grupom Pink Floyd i kvizaškim fun facts: „Scenografija se tijekom koncerta postupno transformira, gradeći strukturu koja se zatvara oko harfe i oblikuje svojevrsni zid. Proces prati i režijsku gradaciju, sugerirajući istodobno konkretno i simboličko značenje — od fizičke prepreke do osjećaja zatvorenosti i ograničenja. Suptilna referenca na poetiku albuma The Wall grupe Pink Floyd dodatno otvara interpretativna pitanja, možda i bez nuđenja jednoznačnih odgovora. Raznolikost glazbenih i vizualnih slojeva povezana je zajedničkom idejom koju dodatno strukturiraju citati i tzv. fun facts integrirani u vizualni segment – ponekad naizgled jednostavni, gotovo nevini, a ponekad neočekivano pomaknuti i sugestivni.“

U završnici se na sceni pojavljuje i snimka s drugom harfisticom, Martom Ćiković, (Veronikinom sestrom), kao svojevrsnom imaginarnom gošćom, čime se dodatno proširuje izvedbeni prostor i percepcija prisutnosti.

Slikarica Petra Šabić otvorena je za ovakve suradnje s glazbenicima: „U suradnji sa SEZ-om našla sam se u nekoliko zanimljivih kreativnih smjerova i stvaralačkih područja. Temeljna je svakako sjajna prijateljska atmosfera, slobodno dijeljenje ideja i općenito poticanje kreativnih impulsa u procesu osmišljavanja svakog koncerta. Rad na sceni uz glazbu specifičan je oblik interdisciplinarnog izraza u kojem se, između ostalog, glazbeni jezik prevodi u likovni i vizualni, a riječ je i o intuitivnom reagiranju na ritam, dinamiku i atmosferu zvuka. Iako sam kroz osnovnu i srednju školu pohađala glazbenu školu i imala javne nastupe, ovakav tip scenskog izraza doveo me u sasvim novu poziciju koja potiče autentičnost, na čemu sam izrazito zahvalna i veselim se svakom novom angažmanu.“ Šabić se uvijek iznova oduševi instrumentima na koje likovno reagira učeći uvijek nešto od glazbenika. „Nisam prije znala kako se pravilno nakloniti nakon izvedbe. Iako posvećujemo vrijeme osmišljavanju koncepta i dalje ostaje taj spontani trenutak na sceni u kojem smo, iako svatko u različitoj ulozi, jedinstven organizam na pozornici. Kada koncert počne, ulazim u prostor sasvim drukčiji od onog atelijerskog. U ateljeu uvijek slušam glazbu i ona je neodvojivi dio mog stvaralaštva, ali na sceni sam svakako bliža neposrednom reagiranju na nju, granice između jednog i drugog postaju sve slabije, dok u nekim trenutcima sasvim ne nestanu.“

Teško je sve to zamisliti, zato vrijedi doživjeti ovu nesvakidašnju priču ovoga petka u 20 sati u Centru za kulturu Maksimir.

Do kraja sezone u istom prostoru, uvijek od 20 sati, ciklus donosi još dva koncerta. Prvi sljedeći na redu je 13. svibnja kada će recital pod nazivom For a Few Buttons More održati naša nagrađivana harmonikašica Martina Jembrišak, koja se već jako raduje novim izazovima: „Posebno me veseli što SEZ u svoju sezonu uključuje harmoniku i time otvara prostor instrumentu koji ima iznimno širok izražajni potencijal, ali još uvijek nije dovoljno zastupljen na koncertnim pozornicama. Upravo ovakvi programi pokazuju koliko harmonika može biti suvremena, fleksibilna i uzbudljiva u različitim kontekstima.“

Martina Jembrišak, foto Tugomir Hrabrić

Na završnom koncertu ciklusa, u programu pod nazivom Best Of The Best –  nastupa cjeloviti ansambl Serious Ensemble Zagreb, uz izložbu svih slikarskih radova Petre Šabić nastalih tijekom cijele sezone. „Na kraju svakog koncerata publika je pozvana da se pridruži na pozornici i pogleda slikarske radove nastale tijekom izvedbe!“, kaže Helena Skljarov uz poruku svojim kolegama, ali i publici, da ostanu ozbiljni – „Stay Serious!“.

Naslovna fotografija: Veronika Ćiković, foto Philipp Tomas