Osor - prostor u kojem se staro i novo neprestano spajaju i prelamaju

Osorske glazbene večeri nisu festival koji se zadovoljava time da „samo“ čuva glazbenu prošlost. Zahvaljujući jednoj od najvažnijih programskih odrednica – narudžbama novih djela hrvatskih skladatelja – baština se tu susreće s glazbom koja još nema vlastitu povijest. U nekadašnjoj osorskoj katedrali tako se svake godine, već više od pet desetljeća, uspostavlja dijalog između poznatoga, unaprijed privlačnoga, i onoga što tek traži svoje slušanje i mjesto u repertoaru. Neveliki, poviješću bremeniti i uzvišeni Osor nije stoga samo kulisa magnetske privlačnosti: on je i rezonantni prostor u kojem se staro i novo, intimno i ambiciozno, lokalno i univerzalno neprestano spajaju i prelamaju.

U liniji ekskluzivnih koncertnih doživljaja – kojih ni ove godine nije nedostajalo između 20. srpnja i 23. kolovoza – dva za redom, u razmaku od samo tri dana, potvrdila su princip spajanja i prelamanja: nova hrvatska glazba s tradicionalnim programom, reducirani sastav s pomno osmišljenim programskim konceptom, mlade snage sa svjetskom razinom muziciranja. Udaraljkaš Filip Merčep održao je u Osoru 13. kolovoza solistički nastup, a violinist Matej Mijalić i pijanist Arsen Dalibaltayan zajedno su se predstavili 16. kolovoza.

Udaraljke nisu nepoznanica na Osorskim glazbenim večerima, no njihova jača prisutnost pripada novijem sloju festivalske memorije, onome u kojem se postupno širio prostor za drugačije izvedbene formate i suvremene zvukovne poetike – među ostalim i zahvaljujući sve većem broju vrhunskih udaraljkaša poteklih s Muzičke akademije u Zagrebu iz klase Igora Lešnika, a potom i Ivane Kuljerić. Filip Merčep jedan je od njih. Nakon prvoga nastupa na marimbi 2010. godine uz Kvartet Porin, u Osor se vraćao kao glazbenik čiji interesi nadilaze granice standardnoga repertoara. Iako je 2016. već imao cjelovečernji program u kojem su marimba, odnosno udaraljke bile središnji instrument, riječ je bila o konceptualnom projektu s Nicolasom Sinkovićem i elektronikom izvan uobičajenoga koncertnog okvira. Ovaj put nastupio je posve samostalno, u klasičnome recitalskom formatu, što je i prvi solo-recital jednog udaraljkaša na Osorskim glazbenim večerima.

Merčepov osorski program nesumnjivo je odraz poetike samoga glazbenika, složen po principu kontrasta, raznolikosti i međusobnog nadopunjavanja djela te vlastita utjecaja na stvaranje repertoara. Kao iskaz mnogostrukih umjetničkih interesa te širine ekspresije glazbenika, izbor skladbi ujedno razotkriva marimbu kao glazbalo izuzetno suptilnih koncertantnih mogućnosti. Pri tome klasična djela – izbor minijatura iz Albuma za mladež Petra Iljiča Čajkovskog, Pjesma bez riječi Dore Pejačević i Bachov koral O Haupt voll Blut und Wunden (izvedeni iz originala) – nisu izdvojena u neku zasebnu cjelinu „poznatoga i privlačnoga“, već ulaze u dijalog sa suvremenim, reprezentativnim ostvarenjima za marimbu, a to su Toccata Anne Ignatowicz-Glińske, Luminosity Tomasza Golińskog i Frenzy Srđana Dedića, uz praizvedeni Engines of Echoes (E E) Tomislava Olivera.

Osvrt Ane Vidić u cijelosti pročitajte na portalu Glazba.hr

Foto: Sandro Tariba/OGV