22.03.2024

Održana komemoracija za akademika Nikšu Gliga

Nešto više od mjesec dana nakon smrti (10. veljače) te nešto manje od mjesec dana prije obilježavanja njegova rođendana (6. travnja), u Koncertnoj dvorani Blagoje Bersa na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji održana je komemoracija za akademika Nikšu Gliga.

U publici su, uz članove obitelji i prijatelje, bile kolegice i kolege muzikolozi, skladatelji, glazbenici i pedagozi, bivši studenti, brojni ljudi koji još razmišljaju o velikom značaju, tragu, ostavštini, ali i praznome prostoru koji je svojim odlaskom ostavio Nikša Gligo.

U organizaciji njegovih nasljednika na Muzičkoj akademiji, dr. sc. Dalibora Davidovića i dr. sc. Sanje Kiš Žuvela, sat posvećen prisjećanju i odavanju počasti toj jedinstvenoj osobnosti hrvatske muzikologije, ali i kulture uopće, započeo je i završio glazbom, a ispunio ga je niz obraćanja nekolicine osoba koje su s njim prijateljevale, kolegica i kolega te nekadašnjih diplomskih i doktorskih studentica kojima je bio mentor, prethodnik na nekoj od brojnih organizatorskih, producentskih i pedagoških pozicija ili pak oni kojima je bio kolega i prijatelj, mapirajući tako većinu profesionalnih poglavlja i glavnih točaka na njegovu putu.

Snimka skladbe Ariel Branimira Sakača u interpretaciji pijanistice Katarine Krpan (zabilježena 5. ožujka 2024. u dvorani Stančić na Muzičkoj akademiji) prethodila je obraćanjima uživo, a na komemoraciji su govorili: prof. Igor Lešnik, akademik Zoran Juranić, muzikologinja doc. dr. sc. Sanja Kiš Žuvela, muzikologinja Seadeta Midžić, skladatelj i dirigent prof. Mladen Tarbuk, muzikolog Ivan Živanović, muzikologinja Davorka Begović te prof. dr. sc. Amila Ramović.

Dekan Muzičke akademije, prof. Lešnik, prisjetio se onih najistaknutijih osobina akademika Gliga kao gorljivog zagovornika ondašnje avangarde i Nove glazbe, kao prijatelja te suradnika, profesora i pedagoga koji je čitav pedagoški radni vijek predavao na Muzičkoj akademiji.

Veliku prazninu koja ostaje nakon odlaska akademika Nikše Gliga osvijestio je u svome obraćanju akademik Zoran Juranić, govoreći u ime Razreda za glazbenu umjetnost i muzikologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, kojemu je pripadao i akademik Gligo.

Ističući kako je njegov znanstveni rad obilježen nepoklolebljivim zastupanjem avangardnih stremljenja u glazbi, akademik Juranić naglasio je kako pet objavljenih knjiga Nikše Gliga predstavljaju stožernu literaturu za razumijevanje glazbe 20. stoljeća, njezine semiotike i vokabulara, teorije i estetike. Prisjetio se njihova upoznavanja kada je, zajedno s nekolicinom kolegica i kolega s drugih umjetničkih studija, Apstraktnu operu br. 1 Borisa Blachera pripremao u Studentskom centru, gdje im je to omogućio upravo Gligo, kao tadašnji voditelj Muzičkog salona.

Kao nasljednica kolegija koje je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu držao akademik Gligo, dr. sc. Sanja Kiš Žuvela izrazila je strahopoštovanje pred tim zadatkom i drugim odgovornostima koje joj je za života Gligo prepustio, napominjući u izdašnom pregledu njegova života i karijere činjenicu da je jedini hrvatski muzikolog koji je bio član Europske akademije znanosti i umjetnosti (Academia Europaea).

Druga njegova doktorandica, danas sveučilišna profesorica u područjima kojima se upravo Gligo bavio te na čelu Muzikološkog društva FBiH, zaključit će niz obraćanja, ističući znanstvenički, pedagoški i osobni nerv te dosljednost i posebnost profesora i mentora koji je, kako nas je njezin karakteran i kreativan govor podsjetio, na neposredan i posredan način ostavio velik pečat i u drugim visokoobrazovnim sredinama.

Gligu je kao „jako samosvojnog čovjeka i prijatelja kome je bilo teško biti prijateljem“ jer su „zahtjevi koje je stavljao pred prijatelje bili jednaki onima koje je stavljao pred sebe, a to je značilo živjeti znanost koja počiva na stalnome propitivanju,“ predstavio Mladen Tarbuk, skladatelj i dirigent te predsjednik Hrvatskog društva skladatelja. „Bio je nevjerojatno čestit čovjek, možda prečestit za ovu našu sredinu koja je sklona razgovorima i dogovorima; uvijek spreman braniti svoj dobro promišljen stav. Sve ono što je rekao bilo je jasno promišljeno, a uvijek je pokušavao pronaći u glazbi ono što nije podložno kakvome vremenu, ono što je samo glazbeno u glazbi“, zaključio je Tarbuk.

„S Nikšom niste mogli surađivati nego sjajno. U svakoj muci i suradnji s njim mogli ste uživati,“ posvjedočio je Ivan Živanović, u ime Muzičkog informativnog centra, izdavača danas legendarnih knjiga za koje će u svome govoru dr. sc. Ramović reći kako su i na sarajevskoj Akademiji neizostavne na policama svih kolega muzikologa. Govorio je Živanović i kao nekadašnji maturant na temi suvremene glazbe, kome je Gligo kao tadašnji voditelj Muzičkog salona SC-a izašao u susret, a kasnije mu je postao oslonac, mentor te ugodan i svestran sugovornik u bilo kojoj od širokog rastera tema o kojima bi razgovarali.

Potpore, praćenja, kritičkog i prijateljskog bodrenja na mjestu koje je nekada i sam zauzimao, prisjetila se kasnije i muzikologinja te nekadašnja voditeljica Muzičkog salona SC-a, Davorka Begović. Istaknula je kako je nastojala slijediti smjernice Muzičkog salona kako ga je Gligo bio osmislio, ne iz sentimentalnih razloga nego jer su i u vrijeme kada je ondje radila bile najbolji putokaz za oblikovanje programa kakvim ga je vidjela, dodajući kako je Gligo s iskustvom koje je imao, u kasnijim kulturnopolitičkim dvojbama mogao sa sigurnošću savjetovati kada treba borbe voditi iznutra, a kada je u nečemu bolje ne sudjelovati te ostati dosljednima vlastitim principima i kriterijima onoga iza čega stojite.

U posebno dirljivom obraćanju, muzikologinja Seadeta Midžić, koja je među navedenim govornicima najdulje i najintenzivnije surađivala i prijateljevala s Gligom, podijelila je sjećanja na upoznavanje u Parizu 1969. godine, kada je Gligo tek postao voditelj Muzičkog salona, dok je ona studirala na Sorbonni, uz stažiranje kod Pierrea Schaeffera, koji će dijelom obilježiti i njihov zajednički put. Za njihovu će perspektivu ključnom biti „spontana solidarnost generacije s kojom i uz koju Gligo utemeljuje svoj neovisni bunt i djelovanje.“

Citirajući dio predgovora knjige Pierrea Schaeffera, Od muzičkog iskustva do ljudskog iskustva, osvrnula se na taj generacijski grozd kojemu oboje pripadaju, a na koji se odnosi i opis iz posvete knjige: „svima onima koji se usude biti ni od kojeg vremena, ni od kojeg sistema i čija prolaznost i sadašnjost ima konvenciju trajanja.“

Govoreći o toj kompleksnoj mreži iskustava, Midžić je rekla kako ih „ne povezuju samo knjige, ideje i ljudi – Schaeffer, Malec, Ivšić, Xenakis, Globokar, Kelemen, Foretić, Kagel (čiji ga je teleportret inspirirao) – nego i praksa MBZ-a, posebno njegovo podupiranje, nadopunjavanje i proširenje s televizijskom produkcijom.“

Fokus sila raznovrsne prirode i dometa, rad u okvirima ondašnjeg Muzičkog biennala Zagreb, u arhivskim materijalima komentira i sam Nikša Gligo, u dijelovima video materijala koje su muzikologinje Dina Puhovski i Petra Pavić zabilježile za serijal MBZ Priče te u insertima iz emisija i razgovora zabilježenih na Trećem programu Hrvatskog radija, a koje je ovom prilikom muzikologinja Iva Lovrec Štefanović odabrala i pripremila za emitiranje.

Contact

Tel: +385 1 4872 370
Berislavićeva 9, Zagreb
e-mail: info@hds.hr

Povratak na vrh