Mia Dimšić - Negdje u ravnici

Slavonske tradicijske balade u čijem je genomu uvijek i nešto ravničarskog spleena naprosto su – bez obzira na njenu slavonsku zavičajnost – idealne za vokal i emocionalnu prtljagu Mije Dimšić

Baš zato skladbe poput sjajno odabrane „Andrija Čardaš“ s upečatljivom tamburom ili pak uvodne teme albuma „Zbog tebe“ s akustičnom gitarom, lijenim kotrljajućim ritmom i upečatljivim klavirom (koji priziva i duh kantautorskih sedamdesetih velikih kantautorica poput Carole King), istovremeno zrače tradicionalnošću i suvremenošću. Tradicionalnost podrazumijeva baštinu slavonske pjesme koja, često se zaboravlja, ne uključuje samo razigrani bećarac već i emocijama natopljene balade. Suvremenost se pronalazi u Dimšićki također veoma dragim sazvučjim indie country popa. Obje pak kategorije su našle logično utočište u njenom nježnom no zvonkom vokalu, ali i u aranžmanima utkanima u album.

Kako se navodi u najavi, album donosi 12 poznatih slavonskih pjesama u ponešto suptilnijem i intimnijem izričaju. Ideja projekta, kako ističe član njezina kreativnog tima Damir Bačić, bila je približiti ove pjesme novoj publici kroz minimalistički pristup. Snimanje je realizirano “one take” metodom – uživo u studiju, uz istovremeno muziciranje svih glazbenika.

Posveta korijenima

Mijin vokal stoga baš lijepo liježe i u ostalim baladnim temama poput „Zid ruši vlaga, a čovjeka tuga“, u odličnoj „Šumi šumi javore“ te u countryjem ozračenom coveru Kićinog hit-šlagera „Dan koji se pamti“ koja je i pravi tribute velikom pjevaču iz „onih vremena“.

S čak 12 pjesama bez obzira na žanrovski predznak iz izvanvremenog portfelja slavonske glazbe ovaj album nije samo svojevrsna Mijina posveta vlastitim korijenima i odrastanju s tim pjesmama u ušima, već i projekt koji doprinosi njihovoj novoj prisutnosti, posebice na radijskim programima. A oni su – ako je suditi i po pilot skladbi  „Nemoj noći brzo proći“ koja je prva otišla u eter – itekako skloni njenoj inačici melodioznog popa koji utkan u sve pore albuma.

Pogođen je naime i s diskretnom latino bossa nova stilizacijom u „Negdje u ravnici“. Doduše, možda je svojevrsni stilski uljez zezalica po šprancama konfekcijskog rock’n’rolla nazvana „Braca rock and roll“ no ovaj se broj zacijelo našao kao svojevrsni ritmički kontrapunkt dominantnom baladnom materijalu. Bolja i uvjerljivija je pak kabaretsko/vodviljska „Prošle su mnoge ljubavi“. „Znam da me ne voliš“ povratak je na dobitnu formulu sporovoznog melodioznog popa, a „Divne godine“ više su no solidna pop country balada s jecajima steel gitare i zaraznim refrenom. K tome je i zgodno odrađena kao (eto još jedne čvrste slavonske veze!) duet sa Stankom Šarićem. Kolaboracija je i već spomenuta „Nemoj noći brzo proći“ koja je slavonskim folkom (po uzoru na Olivera u „Jesen stiže dunjo moja“) okađena suradnja s Tomislavom Bralićem i klapom Intrade.

I klasik „Hladan vjetar poljem piri“ dobila je primjeren (klavirski) aranžman uz tamburaške slapove i odličnu Mijinu izvedbu kao prava posveta zavičajnosti i korijenima. I bez nje, „Negdje u ravnici“ bi se mogao pročitati kao ogledni primjer uspješnog zagrljaja melodioznog „radio friendly“ popa i tradicije.

Recenzija Zlatka Galla prenesena je s portala Glazba.hr

Foto: Mia Dimšić – Negdje u ravnici