Laureati godišnjih nagrada HDS-a za 2024.

Ivan Josip Skender u raljama gitare

Ivan Josip Skender ovogodišnji je laureat Nagrade HDS-a Boris Papandopulo za najbolje autorsko ostvarenje u protekloj godini na području ozbiljne glazbe. Nagrada mu stiže u ruke za njegovu dvadesetjednominutnu četverostavačnu Sonatu za gitaru u kojoj je uronio u ralje specifičnog svijeta zvukovlja i tehnika te kroz njega izrazio svoju iskonsku muzikalnost i osjećaj za ravnotežu sadržaja i forme. Na djelu je radio uz gitarista Krešimira Bedeka koji ga je naručio i praizveo na svojem recitalu u Maloj dvorani Lisinski. Sonatu su objeručke prihvatile struka i publika, a prijedlog za nagradu stigao je iz redova gitarista.

„Osjećam se počašćeno s obzirom na nagradu struke, a posebno mi je drago da je moju skladbu prihvatio gitaristički milje.”, kaže Skender, ne skrivajući oduševljenje i zahvalnost. „ Pozitivno me iznenadila reakcija i pohvala samog Darka Petrinjaka, jer smo njegov nekadašnji student Krešo i ja u nju uložili ogroman trud i vrijeme. Ona je rezultat naše sinergije; Krešina je ideja bila da dam djelu sonatni oblik i da u njemu kao citat upotrijebim paško kolo kao hommage gradu Pagu u kojemu je on puno umjetnički djelovao. Već imam iskustva s kvartetom gitara, ali ovo mi je bio prvi put da skladam za gitaru solo, što je veliki izazov. Klasična gitara može puno toga, ali ima i dosta ograničenja, pri čemu mnogo toga ovisi o samom izvođaču. Bilo je divno otkrivati stroga pravila gitarizma, ali i istraživati mogućnosti pravog umjetnika na tom instrumentu, kakav jest Krešimir Bedek.” (foto: Matej Grgić)

Darko Petrinjak i zagrebački gitaristi zahvalni skladateljima

Nagradu Vatroslav Lisinski za poseban cjeloživotni doprinos hrvatskom glazbenom stvaralaštvu u 2024. godini dobio je proslavljeni gitarist i pedagog Darko Petrinjak, ali i cijela zagrebačka gitaristička škola koju je on osnovao pokrenuvši studij klasične gitare na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. U godini obilježavanja njezine 50. obljetnice, nagrada za životno djelo koja pod nazivom skladatelja prve hrvatske opere dolazi iz Hrvatskog društva skladatelja posebno je priznanje Petrinjakovu sustavnom naručivanju novih djela kod hrvatskih skladatelja.

„Iako sam kao dobitnik ove nagrade sada jedini nominalno spomenuti, potpuno sam svjestan da je ona usmjerena i mojim kolegama koji rade na akademiji, bivšim asistentima i današnjim predavačima, kao i svim bivšim studentima koji su ostvarili fantastične uspjehe zahvaljujući svojim talentima. Jako sam sretan zbog toga”, kaže Petrinjak koji još uvijek, pola stoljeća kasnije, radi kao profesor na zagrebačkoj akademiji. „Mi smo radili, još uvijek radimo, a moji će kolege i nastaviti posvećeno raditi. Nagrada je došla u pravi trenutak, kao posljedica našeg zajedničkog truda i zalaganja. Posebno smo počašćeni da ona dolazi od Hrvatskog društva skladatelja jer je suradnja sa suvremenim skladateljima činila našu profesiju uvijek vrlo uzbudljivom. Oni već niz godina, tih pola stoljeća, sustavno obogaćuju naš repertoar, na čemu sam im posebno zahvalan.”

Dr. sc. Ivo Josipović zaslužan za ekonomsku transformaciju HDS-a

Premda od osamdesetih djeluje na generalnom poboljšanju uvjeta života skladatelja u Hrvatskoj kroz rad ove udruge, Hrvatsko društvo skladatelja svojem nekadašnjem glavnom tajniku, dr. sc. Ivi Josipoviću Nagradu Adalbert Marković za afirmaciju položaja skladatelja i autorskih prava dodjeljuje sada, u godini kada slavi 80. obljetnicu djelovanja.

„Iznimno sam počašćen nagradom koju mi je naše najuspješnije umjetničko strukovno društvo dodijelilo za doprinos njegovom radu i afirmaciju hrvatskog glazbenog stvaralaštva. Zajedno s mnogim uvaženim kolegicama i kolegama, još od davne 1987. godine radio sam kao glavni tajnik HDS-a, kasnije savjetnik i direktor Muzičkog biennala na transformaciji HDS-a od tada ekonomski slabašnog udruženja do jednog od najuspješnijih europskih i svjetskih autorskih društava. O tome najbolje govori razmjer ostvarenih autorskih prava u odnosu na BDP i broj stanovnika u Hrvatskoj.”

Uz to, HDS ostvaruje iznimnu glazbenu produkciju kroz notna i diskografska izdanja, festivale svih glazbenih žanrova te ima razvijenu međunarodnu suradnju, na čemu možemo biti zahvalni upravo Josipoviću. „Biti u kratkom vremenu dva puta domaćin Svjetskih dana glazbe o tome najbolje govori. Na tom putu, valjalo je nakon osamostaljenja Republike Hrvatske gotovo od nule izgraditi sustav zaštite autorskih prava te zadržati i unaprijediti umjetničke aktivnosti HDS-a koje su danas zaista na vrlo visokoj razini. Zahvalan sam HDS-u što je u svemu tome prepoznao i moj doprinos. Mislim da možemo biti ponosni što imamo HDS kao iznimno stabilno i uspješno umjetničko i poslovno društvo.”

Ne stajući na onome što je bilo, Josipović o HDS-u i položaju kolega i hrvatskih skladatelja brine i dalje: „Moramo znati da nove tehnologije, posebno umjetna inteligencija, pred sustav zaštite autorskih prava, ali i pred samo glazbeno stvaralaštvo donose nove izazove koji neće biti laki. Vjerujem da je HDS snažna organizacija koja će i u novim okolnostima za skladatelje, a i našu glazbenu kulturu u cjelini naći na njih prave odgovore.“

Dr. sc. Dalibor Davidović u ulozi pisca

Uz dr. sc. Evu Sedak, koautor knjige Glazba između. Poglavlja o stotinu godina hrvatske glazbe (1890. – 1990.), prof. dr. sc. Dalibor Davidović njezin je nekadašnji student na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje danas predaje kao profesor u trajnom zvanju. Uz nju i on dobiva HDS-ovu Nagradu pod imenom još jednog muzikologa – Josip Andreis za taj epohalni poduhvat,.

„Veseli me nagrada, ne samo kao znak da struka moj rad smatra vrijednim, nego još više jer sam je dobio zajedno s Evom Sedak. Njezina knjiga o povijesti hrvatske glazbe 20. stoljeća izvorno je bila koncipirana kao skupno djelo u kojemu je i meni, tadašnjem asistentu na Odsjeku za muzikologiju, bila dodijeljena mala dionica. Pokušao sam se vratiti na početak i dovršiti ono što je ostalo u rukopisu.”

Objavljena knjiga je zajednička, kao što je bila zamišljena, premda na drugačiji način, a s imenom muzikologa u nazivu nagrade Davidović nalazi višestruke poveznice: „U rukopisu Eve Sedak Andreis je sveprisutna referenca, u prvome redu kao pisac knjige Povijest hrvatske glazbe s kojim ona neprestano polemizira i upravo je to, iz njezine perspektive, potvrda važnosti i mjerodavnosti njegova djela. Rastresitu građu pred kojom sam se našao trebalo je istražiti, komentirati, ponekad i prevesti sa stranih jezika, ali prije svega uobličiti, dati joj formu. Rukopis Eve Sedak dao mi je priliku okušati se u oblikovanju, dakle onoj stvaralačkoj, spisateljskoj djelatnosti, koja je inače sastavni dio muzikološkog rada, premda muzikolozi počesto zaborave da je tome tako. Ali Andreis to nikada nije zaboravljao. Njegovo pisanje nije odbacivalo pripovijedanje i slikovitost, kao nešto navodno neznanstveno. Bi li za svoje knjige Andreis danas uopće dobio Nagradu Josip Andreis? Nagrada koja nosi njegovo ime obvezuje nas na to da ne zaboravimo kako smo, kao muzikolozi, prije svega – pisci.” (foto: Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog fotograf Tomislav Jagar)

Veteran Željko Krznarić na vjetru inspiracije

Pjesnik, novinar i radijski voditelj Željko Krznarić ostavio je nemjerljiv trag u popularnoj i zabavnoj hrvatskoj glazbi. Ovaj „šaptač notama i čuvar gradskih priča” autor je stihova u više od 500 pjesama hrvatskog stvaralaštva različitih podžanrova s estrade. Skladatelji i izvođači obožavaju njegove tekstove s autentičnom mješavinom urbane osjetljivosti, nostalgije i (svako)dnevne poetike života. Njegove su emocije iskazane u stihu univerzalne, komunikativne i lako pamtljive, uvijek iznova prepoznatljive i nadahnjujuće slušateljima raznih generacija.

„Kao prvo, počašćen sam i obradovan Nagradom Milivoj Körbler za životno djelo. Ona je posebna jer dolazi od struke, kolega koji se bave istim poslom, tim stvaranjem ljepote u ponekad sumračnom svijetu. Nagrade su svakom umjetniku priznanje da nešto radi dobro, a naše je stvaranje dio života svakog čovjeka jer glazba je ta koja čini život ljepšim i bogatijim. Jednom su me pitali koji su mi stihovi iz mog opusa najljepši, a ja sam odgovorio da su to oni koje ću tek napisati. To znači da ću i dalje raditi i truditi se biti što bolji. Ova nagrada jedan je od onih dobrih i povoljnih vjetrova koji udaraju u jedra i ne daju da staneš. Još jednom zahvala svima koji su prepoznali moje stvaralaštvo i stavili ga u ovu nagradu.”

Silvije Glojnarić ponosan na svoju unuku

Među prvima HDS-ovu je Nagradu Miroslav Sedak Benčić za područje jazza godine 2003. dobio Silvije Glojnarić, onda za skladbu Sun Ergos, a sada za cjelokupni autorski rad na temeljima jazz idioma. Premda je u 89. godini i dalje aktivno radi, tako da ga nalazimo u ubrzanim aranžmanima skladbi kolege Arsena Dedića za sastav dvanaest gudača koje bi trebali praizvesti Zagrebački solisti ovoga ljeta na Sceni Amadeo. Izjavljuje nam iskreno zadovoljstvo i ispunjenost dobitkom ovog priznanja:

„Nakon svih ovih godina koje sam proveo u svijetu jazza i ozbiljne glazbe, zadovoljan sam i sretan što sada dobivam nagradu za sveukupni rad. Naravno da je to najveće priznanje jer dolazi od struke, od ljudi kojima je glazba zvanje i zanimanje. Iako sam klasično školovan (diplomirao sam na Prvom odsjeku Muzičke akademije u Zagrebu), jazz je bio i ostao moja primarna glazbena ljubav gdje sam iza sebe ostavio značajan rad s big bandom, kvartetom i velikim brojem aranžmana raznih sadržaja. Zahvalan sam kolegama koji su prepoznali moj rad i dodijelili mi ovu značajnu nagradu, ali ja imam još jednu nagradu koja mi je najviše pri srcu: svjetski uspjeh koji posljednjih godina na međunarodnom planu postiže moja unuka Sara Glojnarić.” (foto: Davor Hrvoj)

Siniša Leopold vjeruje u moć umjetnosti

Tamburaš, dirigent i diplomirani glazbeni pedagog Siniša Leopold nevjerojatnih je 37 godina kontinuirano proveo na čelu Tamburaškog orkestra HRT-a. Inicijator i voditelj omiljenih ciklusa U ozračju tambure, Valceri, polke i druge špelancije te Festivala kajkavske popevke i danas je nedostižan u stvaralaštvu na temelju tradicijske glazbe, stoga zaslužni dobitnik Nagrade Franjo Ksaver Kuhač za životno djelo.

„U vremenima u kojima živimo, kad se često zaboravlja koliko je važno sanjati, zamišljati i osjećati, priznanje od strane struke me podsjeća na to da naš rad ima smisla. Umjetnost jest posebna vrsta ljudske djelatnosti kojoj je najvažnije izražajno sredstvo emocija. Ona spaja ljude, otvara nove horizonte, stvara prostor dijaloga i izravne komunikacije, razumijevanja i osjećanja. Preko pola stoljeća bavim se glazbenom tradicijom i svime onime što pripada tome ozračju pa ovo priznanje ne doživljavam samo kao potvrdu dosadašnjeg rada, već i kao poticaj za buduće kreativno stvaranje i osmišljavanje koje će doprinositi kulturi i umjetnosti našeg društva. Sretan sam kad vidim da među mladima ima puno onih koji vjeruju u umjetnost i umjetnike, čak i kada se čini da se svijet okreće u nekom drugom pravcu. Zato me posebno ispunjava rad sa studentima i svima onima koji vjeruju da umjetnost još uvijek može promijeniti svijet – makar i na jedan trenutak.“