Koncertni recital Stanka Juzbašića u bečkom Musikvereinu
U danima kada glazbeni svijet nestrpljivo iščekuje još jedan Novogodišnji koncert Bečke filharmonije iz Zlatne dvorane bečkog Musikvereina, vrijedno je podsjetiti hrvatsku javnost na nedavni uspjeh skladatelja Stanka Juzbašića upravo u toj uglednoj bečkoj koncertnoj kući.
Juzbašić već dulje vrijeme intenzivno djeluje na međunarodnoj sceni. Iako se prvenstveno bavi medijskom glazbom, redovito bilježi uspjehe i na koncertnim podijima. Među značajnijim ostvarenjima u godini na izmaku ističe se praizvedba njegova opsežnog koncertnog recitala Noćni let, izvedenog 8. studenoga u Staklenoj dvorani bečkog Musikvereina. Djelo su izveli umjetnici različitih nacionalnosti koji žive i djeluju u Beču.
Skladatelj objašnjava kako je riječ o hibridnom glazbeno-scenskom izričaju u kojem se isprepliću govorni i glazbeni narativi. Cjelovečernje djelo nadahnuto je istoimenim romanom Antoinea de Saint-Exupéryja iz 1931. godine te se bavi temom sukoba između individualne slobode i korporativne represije.
Prema Juzbašićevim riječima, ovo je drugi koncertni recital u njegovu opusu nastao na libreto Karla Markovicsa, poznatog austrijskog glumca i redatelja, koji u ovom projektu ujedno nastupa i kao pripovjedač vlastitog teksta. Prvi zajednički rad bio je Bartleby, pisar, recital nadahnut pripovijetkom Hermana Melvillea. Ovoga puta autori su se odlučili izvorno francuski Noćni let pretočiti na njemački jezik te kao glumac-libretist i skladatelj interaktivno oblikovati zajednički poetsko-glazbeni prostor.
Partitura se sastoji od 13 stavaka i 11 međustavaka, a tekstovni i glazbeni narativi u stalnom su dinamičkom suodnosu i kontrapunktu. Skladatelj ističe da su za izvedbu odabrani virtuozni multiinstrumentalisti koji suvremeno i suvereno vladaju tehnikama muziciranja, kako na instrumentima tako i vlastitim glasom.
„Svakom glazbeniku pristupam kao svemiru za sebe, a živom ansamblu pridodajem i glazbenu elektroniku koju sam stvaram i emitiram”, objašnjava Juzbašić. Uz Karla Markovicsa kao pripovjedača, u izvedbi su sudjelovali Birgit Ramsl na flauti i bas-flauti, Andrej Serkov na bandoneonu i udaraljkama, pri čemu se uključivao i fućkanjem, Tobias Meissl na udaraljkama i vibrafonu, te Florian Eggner na violončelu i antičkim cimbalima crotales, koji se često uključivao i kao pjevač.
Govoreći o žanrovskom određenju djela, Juzbašić napominje kako se, radeći s ovako kvalitetnim suradnicima, nije bavio žanrom, nego naprosto – glazbom. U planu je i tiskanje partiture, koja se još uvijek dorađuje kroz izvedbe i interakciju s glazbenicima, koje skladatelj doživljava i kao svojevrsne učitelje.
Ideja za recital nastala je prije osam godina u dijalogu s Markovicsem, za kojega Juzbašić ističe da rijetko tko može tako suvereno, muzikalno i precizno govorno referirati na glazbu i pritom postići iznimnu razinu muzikalnosti pripovijedanja. Realizaciju projekta uvelike je usporila pandemija, koja je poremetila prvotne planove i termine.
Praizvedba je održana kao koncert, pred prepunim gledalištem Staklene dvorane bečkog Musikvereina. Publika je izvedbu nagradila dugotrajnim pljeskom, odajući priznanje skladatelju i cijelom umjetničkom timu.
