Koncert hrvatske suvremene glazbe za 36. rođendan Zagrebačkog kvarteta saksofona
U ponedjeljak, 27. listopada, u 20 sati u Maloj dvorani Lisinski, a u organizaciji udruge Promo-art naš najnagrađivaniji ansambl, Zagrebački kvartet saksofona, slavi hrvatsku glazbu nastalu na njihovu narudžbu.
Kako nam najavljuje njihov voditelj Dragan Sremec, u 36. godini zajedničkog muziciranja (od studentskih dana u kvartetu muziciraju još i Goran Merčep, Saša Nestorović i Matjaž Drevenšek) odlučili su ostvariti koncert na kojem će izvesti djela mnogih od skladatelja s kojima su sve ove godine surađivali. Bit će tu za njih napisane antologijske Fessure Marka Ruždjaka, Rocambole Stanka Horvata, Tri razglednice iz baleta Riki Igora Kuljerića, ali i Im Garten deiner Liebe Berislava Šipuša, kojima pridružuju i „prisvojenu” Cantus fractalus Srđana Dedića.
„Ponosni smo i zahvalni što su od samog početka našeg djelovanja svi najvažniji hrvatski skladatelji (Papandopulo, Bjelinski, Horvat, Kuljerić, Radica, Klobučar, Ruždjak, Tarbuk, Šipuš, Uhlik…) prepoznali našu umjetničku i izvođačku izvrsnost pa su nam posvetili svoja djela”, kaže Sremec. „U mnogim slučajevima su nas samo obavijestili da ‘pišu nešto’ i gotovo nikada nisu bile potrebne posebne konzultacije jer su, nakon što su čuli naše koncerte, točno znali što i kako trebaju pisati, a mi smo im se odužili velikim brojem izvedbi njihovih djela širom svijeta.”
Premda je Srđan Dedić svoj Cantus fractalus pisao još 1998. u Amsterdamu na poticaj nizozemskog saksofonističkog kvarteta Aurelia, nakon čega ju je 24 puta u devet zemalja svijeta izvodilo šest različitih kvarteta saksofona, sam skladatelj priznaje da je za najveću promidžbu skladbe zaslužan upravo naš Zagrebački kvartet saksofona: „Oni su je sami izveli čak deset puta te snimili za svoj CD Kaskade 2000. godine. Osobno sam Zagrebački kvartet saksofona prvi put čuo uživo 1999. godine i tada shvatio zašto su svi govorili da je to naš najbolji ansambl za suvremenu glazbu. Moju skladbu izvodili su savršeno. Kao i tada, tako i danas (a slušao sam ih i nedavno), Zagrebački kvartet saksofona i dalje odlikuju nevjerojatna tehnička vještina i dubina interpretacije svakog glazbenog stila. Za mene je Cantus fractalus skladba koju pamtim po prvim značajnijim rezultatima skladanja s vlastitim računalnim aplikacijama koje provode moje skladateljske tehnike, ali i kao početak profiliranijeg glazbenog izraza koji od tada sustavno razvijam.”
Berislav Šipuš se također prisjetio svoje autorske suradnje sa Zagrebačkim kvartetom saksofona: „Godine 2003. je pariška nakladnička kuća Lemoine tiskala taj kvartet u posebnoj ediciji Claudea Delanglea, francuskog saksofonista, virtuoza svjetske klase. Zapravo je na njegovu narudžbu ova skladba nastala godinu prije, za potrebe radionice Zagrebačkog kvarteta saksofona koja se te godine održala na pariškome Conservatoire National Superior, gdje Delangle predaje kao profesor saksofona. Pisao sam prethodno, točnije 1987. za njega komad za saksofon solo Le Sense. Kad je čuo ovo djelo, bio je iznenađen koliko sam promijenio stil! Rekao je, ‘pa ovo kao da su pisala dva čovjeka, dva skladatelja’, na što sam mu odgovorio da sam 1987. bio ‘mlad i zaljubljen’, a 15 godina poslije – ‘više ne tako mlad, ali i dalje – zaljubljen’”.
Naša zaljubljenost u Zagrebački kvartet saksofona nastavlja se i u 2025. te jedva čekamo njihov koncert krajem listopada.
Foto: ZKS
