Polaganje urne Petra Bergama održat će se u petak, 16. rujna u 9.45 sati na groblju Lovrinac u Splitu.
U Zagrebu je 4. rujna, u 93. godini života preminuo Petar Bergamo, skladatelj i pedagog.
Izgubili smo Petra Bergama, posebnog, velikog čovjeka: skladatelja, učitelja, stručnjaka i intelektualca. No također i jednu doista jedinstvenu osobu: izrazitog Mediteranca koji je u sebi sačuvao i na svoj način živio identitet ljudi prošlih epoha, kakvih danas više nema, rekao je Antun Tomislav Šaban, glavni tajnik Hrvatskog društva skladatelja.
Rođen je 27. veljače 1930. godine u Muću Donjem kod Splita, kao potomak starih splitskih, dubrovačkih i sjevernotalijanskih obitelji, a tu će vezu za mediteranski duhovni prostor uvijek isticati u svome djelu.
Školovanje je započeo u splitskoj gimnaziji i glazbenoj školi, gdje je svirao violončelo i klavir kod Estelle Ivić-Krizmanić, dok je teorijske predmete privatno učio od Josipa Hatzea i Ive Paraća. Počeo je skladati još u Splitu i do odlaska na studij napisao velik broj djela. Školovanje je nastavio u Beogradu, na studiju slobodne kompozicije kod Stanojla Rajičića (diploma i magisterij) te dirigiranja kod Živojina Zdravkovića.
Nakon diplome neko vrijeme je službovao u Odjelu za propagandu Saveza kompozitora Jugoslavije i vršio dužnost tajnika Jugoslavenske sekcije Internacionalnog društva za suvremenu glazbu (SIMC). Profesionalnu pedagošku aktivnost započeo je 1965. kao asistent, pa docent za kompoziciju i instrumentaciju na istoj akademiji.
Od 1972. djelovao je kao urednik, pa glavni urednik Glazbene redakcije izdavačke kuće Universal Edition u Beču, a od 1983. živio je u Zagrebu kao slobodni umjetnik. Od 1996. na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji predavao je kao redoviti honorarni profesor predmet Fenomenologija glazbenih struktura, a od 1998. na splitskoj Umjetničkoj akademiji, u Odjelu za glazbenu umjetnost, vodio je kolegij Osnove kompozicije.
Skladatelj je simfonijskih, komornih, solističkih, vokalno-instrumentalnih i glazbeno-scenskih djela, te glazbe za film i djecu. U nagrade koje je primio za svoj stvaralački rad ubrajaju se Hristićeva nagrada (Beograd, 1961.), Sedmojulska nagrada (Beograd, 1964.), Nagrada na Biennale des jeunes artistes (Pariz, 1965.), Vjesnikova nagrada Josip Štolcer Slavenski (Zagreb, l995.), Maruliana (Split, 1998.), Nagrada Vladimir Nazor (Zagreb, 1999.), Porin (Zagreb, 2000.) te Odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1997.).
