In memoriam Matija Dedić
U subotu, 7. lipnja, u 53. godini života preminuo je pijanist i skladatelj Matija Dedić (1973. – 2025.), redovni član Hrvatskog društva skladatelja i jedan od najpoznatijih glazbenika u povijesti hrvatskog jazza.
Svirao je u skupinama Tamare Obrovac i Ladislava Fidrija, te kao gost uz Zagreb Jazz Portrait, a od samog je osnutka član Boilers Quarteta s kojim je nastupao u Hrvatskoj i inozemstvu, između ostalog i na zajedničkoj turneji s Benny Golson/Kenny Burrell All Stars Bandom. Usporedo je vodio vlastite skupine, uglavnom u formaciji trija.
Tijekom karijere surađivao je s poznatim jazz glazbenicima poput Boška Petrovića, Darka Jurkovića, Bustera Williamsa, Jeffa Ballarda, Lennyja Whitea, Larryja Grenadiera, Antonia Sancheza, Scotta Colleya, Kendricka Scotta, Vicentea Archera, Marka Murphyja i Ignacia Berroe. Osim s vodećim jazzistima povremeno je svirao s najpoznatijim hrvatskim glazbenicima drugih žanrova poput Massima, Gibbonija, Olivera Dragojevića, Gabi Novak, Arsena Dedića, Lidije Bajuk, Ivane Husar.
Dobitnik je Nagrade Miroslav Sedak Benčić Hrvatskog društva skladatelja za najboljeg jazz skladatelja te je višestruki dobitnik nagrade Status za najboljeg jazz pijanista i više od trideset nagrada Porin. Godine 2002. bio je finalist natjecanja mladih jazz pijanista na glasovitom Montreux Jazz Festivalu.
Osim kao cijenjeni pijanist, Matija Dedić je bio aktivan kao skladatelj. Pisao je za vlastite skupine, ali i za televiziju i kazalište.
Od samog početka Matija je vlastita djela dokumentirao na albumima, najprije s matičnim sastavima Boilers Quartet, Boilers All Stars i Boilers Big Band, a potom i s vlastitim sastavima ili solo. Samo na albumima koje je snimio kao vođa sastava ili solo dokumentirao je izvedbe osamdesetak vlastitih skladbi.
Njegova su djela odraz iznimne maštovitosti, kontemplativna i osjećajna, u skladu s njegovom osobnošću. Neke su nastale spontano, kao odraz improvizacija koje nisu bile unaprijed osmišljene, kao na, primjerice, albumu Ligherian Rhapsody, a neke promišljeno, kao posveta uzorima ili nadahnute raznim životnim situacijama. Dedić se uspio osloboditi razmišljanja u stilskim okvirima. Uglavnom ih je pisao bez namjere da se prikloni nekom od žanrova, iako se najčešće radi o prožimanju jazza, klasike i popa.
Svojim skladbama ukazivao je da se radi o umjetniku koji je zaljubljen u američku glazbu, ali se ne odriče svojih europskih korijena. Naime, iako se zasnivaju na jazzu, njegove su skladbe često nadahnute klasičnom glazbom. Osim s vlastitim sastavima Dedić je svoja djela, u vlastitim ili aranžmanima Silvija Glojnarića, izvodio s Jazz orkestrom HRT-a, što je dokumentirano na CD-u Family, nazvanom prema njegovoj skladbi. Svirao je i s uglednim svjetskim jazz glazbenicima, a mnogi od njih su zajedno s njim izvodili njegove skladbe. Neke od tih izvedbi dokumentirane su na Dedićevim albumima, uglavnom objavljenima za strane diskografske kuće.
Svi su oni prihvatili i s razumijevanjem interpretirali njegova djela, čime se Dedić, osim kao sjajan pijanist, maštovit improvizator, potvrdio i kao respektabilan skladatelj čija djela nadilaze granice lokalnog značaja. Garancija za postizanje takvih rezultata bila je njegova glazbena filozofija koja se zasnivala na neprestanom učenju, proučavanju različitih idioma, poznavanju tradicije, ali uz kretanje u novim smjerovima, izgradnju vlastitog imidža te proučavanje i poštivanju svih glazbenika koji djeluju na jazz sceni. Potvrdu za ispravnost svojeg glazbenog puta Dedić je dobio od mnogih vrhunskih glazbenika, zapravo od svih s kojima je surađivao.
Davor Hrvoj
Foto: Matej Grgić/JazzHR
