U subotu 4. listopada u Amsterdamu je nakon kratke bolesti u 74. godini života preminuo nizozemski skladatelj, glazbeni kritičar i neumorni borac za prava autora Konrad Boehmer.
Bio je jedan od najistaknutijih nizozemskih skladatelja ozbiljne glazbe, dobitnik brojnih nagrada, dugogodišnji profesor na Kraljevskom konzervatoriju u Haagu i voditelj tamošnjeg instituta za sonologiju. Uz sve to Konrad Boehmer je vrlo vjerojatno od svih europskih skladatelja današnjice imao iza sebe najdužu i najopsežniju povijest borbe za prava autora. Tijekom više od 40 godina bio je u prvim redovima nebrojenih inicijativa, projekata i pokreta koji su težili priznanju pozicije autora – skladatelja kao temeljne i jedinstvene u kulturnom i ekonomskom kontekstu. Smrt ga je zatekla dok je svoje ogromno iskustvo i široko znanje pretakao u nacrt Europskog autorskog prava – vlastite ideje koja bi po njegovoj zamisli trajno regulirala status kojeg skladatelji zaslužuju.
Rođen u Berlinu 1941., kao dijete je svjedočio potpunom vojnom, društvenom i moralnom slomu svoje prve domovine Njemačke, te njenom uzdizanju iz pepela. Ta rana, traumatična iskustva zauvijek će obilježiti njegov karakter, uvjerenja i način razmišljanja. Humanist prije svega, Konrad je zastupao krajnje liberalne ideje, kako u glazbi tako i u životu. Od 1959. pohađa kultne tečajeve u Darmstadtu, gdje prijateljuje i uči zajedno s Nonom, Bussottijem, Lachenmannom i drugima. Studirao je kompoziciju (Gottfried Michael König), sociologiju, muzikologiju i filozofiju u Kölnu, a 1966. i doktorirao. Radikalan i provokativan, nije se dobro osjećao u tadašnjoj Njemačkoj tako da se iste godine nastanio u najliberalnijem europskom gradu Amsterdamu i otada je Nizozemska njegova druga domovina. Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća poduzeo je brojna studijska putovanja, a godinama je redovito predavao na tečajevima u nekoliko Južnoameričkih zemalja, gdje se posebno senzibilizirao za društvene ideje. Krajnje široko obrazovan, sposoban diskutirati i predavati na pet jezika, Konrad je svakom glazbenom, znanstvenom ili društvenom skupu mogao doprinjeti kako stručno tako i ljudski.
Njegovo ogromno znanje i iskustvo bilo je široko prepoznato, pa je tijekom desetljeća obnašao mnoge društvene funkcije. U više mandata bio je predsjednik nizozemskog društva skladatelja GeNeCo i nizozemskog društva za kolektivnu zaštitu BUMA/STEMRA; kao i predsjednik svjetskog saveza autora CIAM. Od osnutka Europskog saveza skladatelja ECSA Konrad je bio jedan od najaktivnijih pojedinaca čije je desetljetno iskustvo i veliko znanje, kako glazbeno tako i administrativno, bilo nezamjenjivo i dragocjeno. Iako je sam skladao ozbiljnu glazbu u detalje je poznavao i glazbeni biznis i njegov razvoj kroz desetljeća. Mnoga djela su mu bila nagrađivana (dobitnik je nagrade „Rolf Liebermann“ za operu „Doktor Faustus“), a sam je bio nositeljem nizozemskog viteškog reda „Orde van Oranje-Nassau“.
Glavni tajnik HDSa i dopredsjednik ECSA-e Antun Tomislav Šaban rekao je o Boehmeru: „Konrada sam upoznao na kongresu CIAM-a u Amsterdamu 2005. godine i otada smo se redovito viđali na brojnim skupovima skladatelja. Na kraju tog kongresa sve sudionike je pozvao u svoju kuću na večeru! Došlo nas je dvadesetak, možda i više, u kuću staru 300 godina na jednom od glavnih kanala u centru grada. Konrad nije imao životnog partnera niti djecu, tako da su njegova obitelj bili europski skladatelji. Stalno nas je okupljao, savjetovao, osmišljao nove projekte na korist svih nas i pokušavao nas angažirati i animirati da se sami zauzmemo za svoja prava. Nama mlađima je bio očinska figura, onaj koji je najviše znao i sve se svakom usudio reći u lice. Od njega smo učili o glazbi, o poslu, o vlastitim slabostima i kako ih rješavati. Njegovim neočekivanim odlaskom izgubili smo učitelja, prijatelja i kolegu koji je odrađivao posao za desetoricu. Svima koji smo ga znali bit će uzor i motivacija dok god se budemo bavili ovim poslom!“
Predsjednik ECSA-e Alfons Karabuda je izjavio: „U svijetu kopija Konrad je bio original! Vrlo tužno za sve europske skladatelje.“
Iza Konrada Boehmera ostaje opus djela ozbiljne glazbe za najrazličitije sastave; preko 200 stručnih publikacija i izdanja, te „Zaklada Konrad Boehmer“ za proučavanje tendencija u suvremenoj glazbi.
