In memoriam: Dubravko Majnarić (Delnice, 4. veljače 1936. – Zagreb, 13. veljače 2025.)
S dubokim žaljenjem javljamo da je legendarni i iznimni gospodin, urednik, diskografski vizionar i neumorni promicatelj jazz glazbe Dubravko Majnarić noćas preminuo. Njegov doprinos jazz sceni, diskografiji, koncertnoj djelatnosti i očuvanju hrvatske glazbene kulture ostavio je neizbrisiv trag u našem umjetničkom životu.
U rodnim Delnicama je završio osnovnu školu i gimnaziju. Glazbeno obrazovanje stekao je privatnom podukom (klaviri harmonika). Godine 1954. preselio je s obitelji u Zagreb, gdje je nastavio s obrazovanjem i 1967. diplomirao povijest na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1988. usavršavao se u vođenju i uređivanju glazbenih emisija kod prof. Dicka Wrighta na Kansas University, SAD.
Majnarićev put bio je prožet strašću prema glazbi i predanošću njezinoj promociji i očuvanju. Od prvih koraka u svijetu jazza kao član orkestra Ive Robića, preko uređivanja brojnih glazbenih emisija na HRT-u, umjetničkog ravnateljstva u Tvornici gramofonskih ploča Jugoton (1973. – 1985.) i Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog (1985. – 2003.), preko članstva u Upravnom odboru Muzičke omladine (danas Hrvatske glazbene mladeži, 1986. – 1990.) i predsjedanja Upravnim vijećem Koncertne direkcije Zagreb (2009. – 2013.) pa sve do njegovih mnogobrojnih autorskih glazbenih programa, Dubravko Majnarić je svojim radom definirao i oblikovao kulturnu scenu Hrvatske.
Njegova vizija i trud doveli su do spašavanja i revalorizacije fonoarhivske građe Croatia Recordsa (nekadašnjeg Jugotona), čime je sačuvana bogata diskografska povijest naše zemlje.
Dubravko Majnarić dao je značajan doprinos i proučavanju i dokumentiranju diskografije i glazbene industrije u Hrvatskoj kroz niz stručnih radova. U knjizi Povijest diskografije u Hrvatskoj (1983.) istražio je razvoj i utjecaj diskografske produkcije na hrvatsku glazbenu scenu. Njegov rad Razvoj, vrednovanje i čuvanje tonskih zapisa (1994.) objavljen u Hrvatskom državnom arhivu, bavi se očuvanjem i arhiviranjem tonskih zapisa kao dijela nacionalne kulturne baštine. U Diskografskoj industriji (1998.) analizirao je ulogu diskografije u kulturnoj politici Hrvatske, dok je u radu Glazba i diskografija (2001.) dao viziju njezine budućnosti u kontekstu kulturnog razvoja zemlje. Enciklopedijski doprinos ostvario je kroz tekst Hrvatski diskografi (2004.), a u Leksikonu radija i televizije (2006.) obradio je 38 leksičkih jedinica o istaknutim hrvatskim glazbenim osobama i ulozi radija u glazbenoj promociji. Osim toga, napisao je brojne popratne tekstove za diskografska izdanja Croatia Recordsa, Cantusa i Orfeja, pridonoseći stručnoj valorizaciji glazbenih djela. Njegovi radovi ostaju temeljna referenca za proučavanje hrvatske diskografije i njezine kulturne uloge.
Osim što je bio vrhunski glazbeni stručnjak, bio je i neumorni pedagog, promicatelj glazbene edukacije te istinski zaljubljenik u umjetnost. Njegove suradnje s Big Bandom HRT-a i Društvenim big bandom Hrvatskog glazbenog zavoda ostaju trajni svjedoci njegova umjetničkog djelovanja.
Didaktički je vodio koncerte HGM-a, Big banda HRT-a i Big banda HGZ-a, a u sklopu programsko–kreativnih poslova u KD Vatroslava Lisinskog uveo je 1985. stalni ciklus Mladi u Lisinskom, čime je dao priliku i potporu brojnim mladim glazbenicima, omogućivši im prve korake prema profesionalnoj karijeri. Taj je njegov ciklus u kontinuitetu doživio 25. sezonu predstavljajući niz danas afirmiranih glazbenika.
Dubravko Majnarić osobno je volio istaknuti jedan od mnogobrojnih projekata koje je ostvario za vrijeme ravnateljstva u KD Vatroslav Lisinski, a to je koncertna izvedba Osme simfonije Gustava Mahlera, ostvarena u tijeku ratnih zbivanja, u koju je bilo uključeno više od 550 umjetnika, kao i povratak na scenu Vice Vukova, s 18 rasprodanih koncerata u Dvorani.
Za svoj doprinos kulturi i glazbi nagrađen je najvišim priznanjima, uključujući Odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (2001.), posebnu plaketu Hrvatske glazbene unije u povodu 40 godina djelovanja (2008.). te Porin za životno djelo (2014.).
No, najvažnije nasljeđe koje ostavlja iza sebe nisu samo priznanja, već nebrojeni umjetnici, kolege i ljubitelji glazbe kojima je kroz desetljeća rada podario neprocjenjive trenutke umjetničke mudrosti.
Bio je jedan od onih omiljenih, svima drag i ugodan. Hrvatsko društvo skladatelja izražava duboku sućut obitelji, prijateljima i kolegama Dubravka Majnarića. Njegova glazba, vizija i naslijeđe nastavit će živjeti kroz generacije koje dolaze, a njegov doprinos hrvatskoj kulturi nikada neće biti zaboravljen.
Posljednji ispraćaj Dubravka Majnarića bit će u ponedjeljak, 17. veljače u 10:40 sati na Krematoriju u Zagrebu.
Komemoracija će se održati isti dan u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog s početkom u 17 sati.
