Ibrica Jusić u Osijeku i Zagrebu koncertno slavi 60 godina glazbovanja

Naš proslavljeni kantautor, pjevač i gitarist, uvijek živahni dubrovački trubadur i kantadur Ibrica Jusić,  slavi šesdeset godina otkako je počeo sa svojom gitarom nastupati na „skalinama“ dominikanskog samostana u rodnom gradu. Iako intiman i nenametljiv, uspio je otprve izgraditi neraskidivu vezu s publikom koja traje već šest desetljeća.

Od malih klubova do svjetskih dvorana

Počeo je nastupati u malim prostorima, klubovima i intimnim pozornicama, uživajući najviše bez zaštite kakvu pružaju veliki bendovi i scenski efekti velikih pozornica, pjevajući uz vlastitu gitarsku pratnju i nezaobilaznog kućnog ljubimca, sada već petu generaciju pasa od kojih se ne razdvaja. Njegovu autentičnost oblikovale su i kazališne daske zagrebačkih i pariških varijetea, nakon čega počinje dobivati pozive za nastupe na velikim pozornicama diljem Europe, Amerike i Australije. Tijekom 70-ih i 80-ih njegovi su hitovi Mačka, U svakom slučaju te volim, Bila je tako lijepa, Balada iz predgrađa, Trubač sa Seine, Shalom Sara, te Jubi san vašu ćer, koje je izvodio i u njujorškome Carnegie Hallu, i u sidnejskoj Operi. Posebno su prepoznati njegovi nastupi u Francuskoj gdje se publika instinktivno povezala s njegovom inačicom dalmatinske, lokalpatriotske, dubrovačke šansone, stvorene na korijenima Francuza poput Jacquesa Brela, Georgesa Brassensa i Léa Ferréa. Poput svojih šansonijerskih kolega iz drugih zemalja i Ibrica u svojim pjesmama progovara o samoći, prolaznosti, ljubavi i slobodi, često s blagom ironijom i suptilnom gorčinom, ali uvijek bez patetike, kao i bez potrebe da se svidi.

Dosljedan sebi

„Niste me već dugo vidjeli u novinama, ni nećete, jer nisam podoban za te stvari. Kad vidim što se sve piše, i bolje da me tamo nema.“, reći će Ibrica želeći pozvati svoju vjernu publiku na dva važna obljetnička koncerata.

Dosljedan sebi, sam će uz svoju gitaru 60 godina umjetničke karijere proslaviti u dvoranama čija akustika idealno rezonira njegovu glazbu – 15. travnja u Osijeku, u koncertnoj dvorani Franjo Krežma, a 22. travnja u legendarnom zagrebačkom Kinu SC gdje je prvi put i nastupio u Zagrebu osvojivši nagradu publike na Zagrebfestu 1968., što broji kao početak svoje profesionalne karijere.

„Pjevao sam Celuloidnog pajaca, a onda sam ’71. na istom mjestu pjevao i studentima Hrvatskog proljeća, u prvom su me redu slušali pokojna Savka i pokojni Mika“, prisjetio se rodonačelnika pokreta, Savke Dabčević-Kučar i Mike Tripala, čije je aktivnosti pratio pjesmom.

Njegovi se koncerti reklamiraju pod nazivom „Ibrica Jusić – od Shakespearea do sevdaha…i natrag“, a zasigurno nose sa sobom mnoštvo emocija. „Ja sam hodajuća emocija“, reći će Ibrica sam za sebe, a za svijet u kojem živi da je „šašav“ i da mu „kronično nedostaje emocija“.

Bit će to prilika za susret s umjetnikom koji je obilježio duh jednog vremena, koji je živuća legenda dalmatinske šansone, koji nikada nije pristajao na estradne kompromise, već je uvijek ostao dosljedan sebi, predan samo stihu, glazbi i – svojoj publici.

Ilustracija: Ibrica Jusić + pas: prepoznatljiv trademark poznatoga dubrovačkog autora i interpreta / autor: Hrvoje Dešić

Foto: privatna zbirka