Gotička opera Linde Uran praizvodi se ovoga rujna u Londonu

Dok je nesmotrena izjava mlade glumačke zvijezde holivudskih blockbustera, Amerikanca francuskih korijena Timothéea Chalameta da „nikoga nije briga za balet ili operu“ izazvala mnoštvo protivljenja publike i umjetnika diljem svijeta koji dokazuju suprotno, naša svestrana skladateljica Linda Uran ima iza sebe djelo koje bi upravo Generaciju Z moglo približiti operi.

Riječ je o suvremenoj rock operi A Goth Opera nastaloj tijekom 2025. koja stilski donosi spoj klasike i distorzije električne gitare, opernog pjevanja i poetike tamnijeg popa. Djelo je dovršeno prošle godine, ali još uvijek čeka svoju praizvedbu. Kako je nastajalo, pitali smo autoricu, Lindu Uran, diplomiranu skladateljicu, inače glazbenu urednicu na Hrvatskom radiju u rodnoj Rijeci, koja je prošle sezone svirala električnu gitaru u zagrebačkoj produkciji ženskog mjuzikla The Six, a vodi i uspješni bend Violetta Peppermint.

„Jednom prilikom, tijekom ljeta 2023. godine, u potrazi za dodatnim angažmanom uz tadašnji stalni posao, sasvim sam slučajno otvorila Facebook grupu namijenjenu skladateljima i izvođačima. Ondje sam naišla na objavu u kojoj se tražio skladatelj za potpuno novu gotičku, odnosno rock operu. U opisu se navodila željena kombinacija glazbenog izričaja nalik Wagneru i stilu rock sastava Evanescence, čiju sam glazbu intenzivno slušala još u srednjoškolskim danima. Unatoč početnoj skepsi, vođena mišlju da se na slične objave često nitko ni ne osvrne, kao i uvriježenim stavom da Facebook danas rijetko služi kao ozbiljna platforma za profesionalne prilike, odlučila sam poslati poruku. Na moje iznenađenje, samo desetak minuta kasnije zazvonio je telefon: javio se libretist i idejni začetnik projekta, svestrani Englez Howard Lukk. Bio je zainteresiran da krenemo u suradnju.“

Nakon što su potpisali ugovor, Linda se bacila na skladanje, što joj nije bio problem s obzirom na to da je diplomirala primijenjenu kompoziciju u klasi Zlatka Tanodija i već je imala iskustva u pisanju glazbeno-scenskih djela. Uz šest solističkih dionica i zbora te standardi orkestar trebalo je integrirati rock bend.

„Izazov je bio pronaći zvučnu ravnotežu između akustičnih i amplificiranih instrumenata, između bas-gitare i kontrabasa, između elektroničkih i orkestralnih dionica. U tome sam se oslanjala na vlastitu analizu „mjuzikalskih“ hitova poput Jesus Christ Superstara, a dodatno je posao zakomplicirala kombinacija opernog pjevanja i tzv. ‘beltinga’ što traži poseban pristup oblikovanja vokalnih linija.“

Sva je glazba još od travnja prošle godine dostupna na digitalnom albumu A Goth Opera pod etiketom same Linde Uran – Uran Music. Većinu je dionica kao što su ritam-gitara, klavijature i sintesajzere ona snimila sama u vlastitom stanu, a za pojedina sola poput oboe i klarinete angažirala svoje prijatelje instrumentaliste, Antonija Hallera i Tonija Kranjca.

„Radni uvjeti bili su daleko od idealnih, klavijature su se nalazile na stolici, a prostor je bio prepun instrumenata, no to nije spriječilo realizaciju projekta. Orkestralne dionice snimila sam digitalno, koristeći biblioteku BBC Symphonic Orchestra, koju inače koristim u radu na kazališnoj, primijenjenoj, pop i rock glazbi. Najzahtjevnijim se pokazao završni dio procesa, pregled i uređivanje cjelokupne partiture te priprema i slanje velikog broja stem traka producentu u London. Upravo je tih posljednjih deset posto rada bilo i najnapornije.“

Naknadno su u Londonu, u studijima Ghost Town Sound i West London Music Studio, snimljeni vokali, bubnjevi, bas-gitara i solističke klavirske dionice, miks potpisuje Oliver McKiernan, a mastering Tim Debney iz studija Fluid Mastering.

Praizvedba je planirana za rujan 2026., a zasad su dogovorene dvije reprize. Autor projekta, Howard Lukk, je trenutačno u procesu traženja vokalnih izvođača, a s obzirom na količinu i zahtjevnost orkestra, opera će se u prvoj fazi izvoditi uz matricu. Ima li u planu raditi ovu ili slične opere i u Hrvatskoj, Linda Uran kaže: „Vrlo je izgledno da u Hrvatskoj neću imati priliku dobiti angažman za rad na rock operi ili sličnom opsežnijem glazbeno-scenskom djelu. I u filmskoj industriji dominiraju prerade, nastavci i varijacije na već prežvakane naslove, dok je prostora za originalne i promišljene ideje sve manje.”

U odnosu na te obrasce, sam komentar Timothéea Chalameta o „dosadnosti opere“ Linda Uran ne smatra nimalo bezazlenim ni krivim. „Kao jedna od najsloženijih i najzahtjevnijih glazbeno-scenskih vrsta, opera postaje dosadnom ako se ne razvija, ako ne komunicira sa suvremenom publikom, ako se repertoar isključivo oslanja na djela stara sto, dvjesto ili više godina. Teško je očekivati da će mlađa publika, tinejdžeri, razviti zanimanje za operu kroz nove produkcije postojećih klasika, već im se treba približiti svježinom izraza i tematikom bliskijom njima i današnjem vremenu. Novih opernih naslova ne nedostaje, kazališta diljem svijeta produciraju nova djela, a trenutačno i sama radim na jednom zajedničkom opernom projektu opernog kampa u Bloomingtonu u Indiani (SAD). Kako je opera financijski iznimno skupa, nije u trendu razvijati je, nego državni proračun puniti provjerenim, komercijalno sigurnijim, ziheraškim naslovima. Upravo u toj točki mogu razumjeti Chalameta, ali ne zato jer je opera doista dosadna, već jer joj se ne dopušta da bude živa, relevantna i suvremena”, kaže autorica A Goth Opere koja bi mogla ove jeseni promijeniti postojeće trendove.