natrag

upoznajte

Sanda Vojković

Muzikologinja i povjesničarka umjetnosti (Zagreb, 28. srpnja 1963.)

Osnovno i srednje opće (MIOC) i glazbeno obrazovanje stekla je u Zagrebu; 1987. diplomirala je muzikologiju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. 1985. – 87. radi kao vanjski suradnik Instituta za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu; 1984. – 93. kao asistent operne režije u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu surađuje – poglavito s redateljem Petrom Selemom – na postavi opera G. Verdija (Nabucco, Macbeth), R. Radice (Prazor) i V. Lisinskoga (Porin); 1988. – 91. zaposlena je u Hrvatskoj glazbenoj mladeži kao stručni suradnik za glazbenu i kazališnu djelatnost te suradnik u Međunarodnom centru HGM u Grožnjanu gdje pokreće mnoge nove inicijative temeljene na potrebi uključivanja aktivnosti mladih hrvatskih glazbenika u projekte međunarodnoga značaja; 1988. – 91. djeluje kao glazbeni suradnik te scenarist u Obrazovnom programu Hrvatske radiotelevizije; od 1990. kao vanjski suradnik započinje s organizacijom koncerata i tribina za Hrvatsko društvo skladatelja; 1991. sa suradnicima osniva poduzeće Emporion d.o.o. za produkciju, izdavaštvo i IT djelatnosti gdje obnaša dužnost direktorice do 1994.; od 1991. je suradnik u biltenu HDS, od 1993. tehnički urednik novoimenovanog glasila HDS Cantus, a od 2001. član uredništva istoimenog časopisa pridonoseći mu i brojnim autorskim prilozima; 1991. – 95. je producent, a od 1999. do 2005. direktorica produkcije Muzičkog biennala Zagreb, međunarodnog festivala suvremene glazbe; od 1994. šefica je kabineta ministra u Ministarstvu kulture RH; od 1997. kao pomoćnica ravnatelja Koncertne direkcije Zagreb posebno djeluje na tematskoj profiliranosti pojedinih programa, osobito Zagrebačkog ljetnog festivala te na unapređivanju nakladničkih aktivnosti kuće. Od 2000. do 2006. direktorica je novo utemeljene nakladničke kuće Cantus d.o.o. unutar koje je razvila intenzivnu aktivnost promoviranja hrvatskoga glazbenog stvaralaštva podjednako na razini izvodilaštva kao i kroz brojne izdavačke oblike, posvećujući osobitu pozornost suvremenoj skladateljskoj tvorbi; od 2001. unutar Cantusa d.o.o. potiče, programira i realizira diskografsku produkciju tema koje su etablirale hrvatske autore, mlade hrvatske skladatelje i interprete, nastojeći i na taj način svratiti pozornost na autonomne hrvatske glazbeničke potencijale. Pokreće diskografsku ediciju skladateljskih portreta Hrvatski suvremeni skladatelji, a objavljuje i prva diskografska izdanja glazbenika kao što su, primjerice, Maksim Mrvica, Tamara Obrovac, Goran Karan, Matija Dedić, Cinkuši i dr. Pokreće niz tiskanih izdanja kojim oživljuje inače skromnu i malobrojnu muzikološku biblioteku hrvatskih autora, također posvećenu hrvatskoj glazbi. Podjednaku pozornost posvećuje i koncertnoj djelatnosti i pokreće ciklus Autorskih večeri – koncerata posvećenih obljetnicama skladatelja. U suradnji sa Zagrebačkim kvartetom po prvi puta je predstavljena cijela koncertna sezona posvećena skladbama hrvatskih autora pod nazivom Riznica hrvatske kvartetske glazbe da bi sljedeća sezona bila posvećena djelima Papandopula i Mozarta. Godine 2004. u suradnji s Ministarstvom kulture RH i Gradskim uredom za kulturu Grada Zagreba pokreće nakladnički projekt Papandopulo sa ciljem okupljanja i uređivanja skladateljske ostavštine Borisa Papandopula te objavljivanjem kritičkih notnih izdanja te trajnim snimkama; 2003. oživotvoruje ideju o Ljetnoj umjetničkoj akademiji za mlade glazbenike u Dubrovniku – LAUS, formirajući tu manifestaciju ne samo kao sustav pojedinačnih tečajeva za usavršavanje, nego kao strukturu u kojoj mladi mogu povezivanjem umjetnosti, kulture i turizma pronaći brojne sadržaje za aktivni ljetni boravak u Hrvatskoj. U proteklih dvanaest godina na LAUSu je sudjelovalo gotovo 1000 mladih glazbenika iz 45 zemalja svijeta stječući svoja umjetnička znanja uz najveća svjetska solistička i pedagoška imena. 2001. inicira osnivanje Ansambla Cantus zbog potrebe izvedbe i studijskih snimanja novih djela hrvatskih skladatelja. 2003. pokreće Cantusovu ljetnu radionicu na Visu, čiji je temelj Ansambl Cantus, sastavljen od pretežno mladih glazbenika, a smisao je povezati mlade skladatelje iz zemlje inozemstva s mladim interpretima i osigurati tako ne samo produkciju mladih vezanu uz jedno izrazito ljetno turističko odredište, nego i međudržavnu razmjenu za hrvatske mlade glazbenike. 2006. prelazi u Glazbenu proizvodnju Hrvatske radiotelevizije na radno mjesto pomoćnika ravnatelja za program gdje se intenzivno bavi profiliranjem programa ansambala HRT-a. 2010. – 2012. obavlja funkciju ravnatelja Glazbene proizvodnje HRT-a za koje vrijeme stabilizira i osnažuje rad ansambala, profilira i posebnu pažnju usmjerava na izvedbu, snimanja i promociju hrvatske glazbene baštine kao i suvremenih skladbi te mladih izvođača. Za to vrijeme svi ansambli, a posebno Simfonijski orkestar HRT-a, bitno podiže kvalitetu izvedbe te zahvaljujući svojim dugogodišnjim dobrim poslovnim odnosima s inozemnim partnerima postaje moguće predstavljanje ansambala i izvan granica Hrvatske i to u redovitim koncertnim ciklusima (Beč, Salzburg, Villach, Venecija). Također je realizirala projekt Europske komisije u suradnji Francuske, Italije, Češke i Hrvatske kao pridružene članice – Humanizam na granicama Europe kao jedini glazbeni projekt u kojem je sudjelovao ansambl HRT-a. Objavljuje monografije 7. desetljeća Tamburaškog orkestra HRT-a te 8 desetljeća Simfonijskog orkestra HRT-a uz nosače zvuka. 2013. postaje Savjetnik–mentor na HRT-u s posebnim odnosom prema glazbenom nakladništvu te promociji u inozemstvu. Pokreće prvo nacionalno natjecanja od ustanovljenja Hrvatske države Hrvatsko natjecanje mladih glazbenih umjetnika Papandopulo u suradnji HRT-a i Instituta hrvatske glazbe, kojeg organizacijski preuzima UNISON – hrvatski glazbeni savez kao krovna glazbena udruga u Hrvatskoj. Autor je glazbenih dokumentaraca za program HRT-a. Vodila je projekt ERASMUS+ STAMP – Shared Training Activities for Music Professionals – u kojem je UNISON / Hrvatsko natjecanje mladih glazbenih umjetnika Papandopulo bio jedan od deset nacionalnih i internacionalnih partnera projekta. Za projekt je pripremila prezentaciju PROmote! o razvoju publike te webinar Branding and professional career in music – examples of career journeys. 2013. godine pokreće i vodi projekt obnove povijesnih orgulja u crkvi Uznesenja BDM Vis, talijanskoga graditelja Ettorea del Chiara iz 1886. koje je Ministarstvo kulture RH financiralo s gotovo 200.000,00 EUR. O obnovi orgulja je snimila dokumentarni film Vox Humana te nosač zvuka Brune Vlaheka. Od 2018. članica je međunarodnog žirija International Classical Music Award, jedine međunarodne glazbene nagrade za klasičnu glazbu koju čine predstavnici 20 medija iz 17 europskih zemalja. ICMA Bila je članica međunarodnog žirija za evaluaciju EU projekta MusicAire MusicAIR 2019. pokreće nezavisnu izdavačku kuću Vox Primus u kojoj je umjetnička direktorica te je posebno posvećena otkrivanju rijetko dostupnog repertoara i dosad neobjavljenim snimkama, dok istovremeno želi predstaviti najbolje mlade hrvatske glazbenike kao i svjetski poznata imena u premijernim interpretacijama. Autorica je glazbenih dokumentaraca te urednik mnogih CD-a, DVD-a i knjiga o glazbi.