Ivo Tijardović

skladatelj (Split, 18. rujna 1895. — Zagreb, 19. ožujka 1976.)

Arhitekturu studirao u Beču a u Zagrebu završio dramsku školu; glazbu učio privatno. God. 1922.–1929. scenograf i dirigent kazališta u Splitu, 1929.–1933. vodio glazbeni odsjek tvornice gramofonskih ploča Edison Bell Penkala u Zagrebu i 1933.– 1941. bio direktor Opere i intendant Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Poslije 1945. u Zagrebu, 1945.–1949. intendant Hrvatskog narodnog kazališta i 1949.–1954. direktor Zagrebačke filharmonije.
Bio je prvi predsjednik Hrvatskog društva skladatelja (1945. — 1947.).
Nagrade: Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo (1970.).
DJELA. Orkestralna: Kolo Dalmatinka, 1938.; Ribarske svađe, uvertira, 1952.; Proljetna uvertira, 1959.
— Komorna: Varijacije na istarsko kolo za violinu i klavir, 1954.; Elegija za violončelo i klavir, 1956.; Zagrebačka mini–suita za klavirski trio, 1972. — klavirska: Serenada, 1928.; Sonatina u Es–duru, 1942.; Izvor vode uz igalo, ciklus za djecu, 1948. — Scenska. Opere: Dimnjaci uz Jadran, 1949.; Marko Polo, 1955.; Dioklecijan, 1963. — Balet: Partizansko kolo, 1944. — Operete: Pierrot Ilo, 1924.; Mala Floramye, 1926.; Kra1jica lopte, 1926.; Splitski akvarel, 1928.; Zapovijed Maršala Marmonta (Mira i Marmont), 1929.; Jurek i Štefek, 1931.; Doživljaji u Šangaju (Min), 1937.

— Musical: Katarina Velika, 1956. Scenska glazba: Judita, Ribarske svađe; filmska glazba. — Vokalna. Kantate: Plač majke nad mrtvim sinom; Judita; Cvit Ljubice Dalmatinske. Zborovi: Marjane, Marjane; U te sam se zaljubio; Ružo ma rumena; Sinjsko ojkanje; Telefonske žice zuje; Dalmacijo zemljo mila; Mile Pop Jordanov; Tri makedonske. Solo–pjesme: Milovo sam; Sjećaš se rujna; Bijela serenada; Murula divojka; Momče jaše; Grob palog druga; Susret s ružom; Proljetni susret. Masovne i borbene pjesme. Obradbe narodnih napjeva.