Tibor Szirovicza

skladatelj i pedagog, diplomirao je kompoziciju i teoriju glazbe u klasi Željka Brkanovića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a usavršavao se na seminarima u Sambotelu kod Johannesa Schöllhorna. Kao skladatelj surađivao je na multimedijalnim, filmskim, plesnim i kazališnim projektima, a svoje skladateljsko umijeće udružuje s ostalim vještinama, poput snimanja, oblikovanja tona, vođenja festivala i producentskog rada.

Njegova djela, u kojima nerijetko koristi i elektroniku, izveli su Zagrebačka filharmonija, Cantus Ansambl, Ansambl Modern, Synchronos, Zagrebački ansambl flauta i drugi, a redovito surađuje s nizom uglednih hrvatskih i inozemnih glazbenika. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, među kojima se ističu nagrade Fonda Rudolf i Margita Matz i Stjepan Šulek te niz poticaja hrvatskog glazbenog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. Redovni je član Hrvatskog društva skladatelja te docent na Odsjeku za kompoziciju i teoriju glazbe Muzičke akademije u Zagrebu.

Bio je jedan od predstavnika skladatelja ozbiljne glazbe u Skupštini predstavnika Hrvatskog društva skladatelja, a 2017. postao je umjetnički voditelj Glazbene tribine u Opatiji/Osijeku, u sklopu koje je ostvario velik broj projekata i međunarodnih suradnji.

DJELA. Consuctio za elektroniku, 2010.; Gudački kvartet, 2003.; In between, za solo obou, ansambl i elektroniku, 2013.; In circles, za gudački kvartet, 2014.; K–Cycle, 2007.; Path of the Sunflower, 2009.; Pitala me što je ljubav, 2013.; Pticopjev (Birdsong), 2011.; Put suncokreta, 2009.; Shaula, za veliki simfonijski orkestar, 2009.; Transphonia, 2011.

(Popis je sastavljen prema ZAMP–ovoj Bazi autora.)