Veljko Valentin Škorvaga
Srednju glazbenu školu V. Lisinski završio je u Zagrebu, gdje je na Muzičkoj akademiji diplomirao studij klarineta u razredu red. prof. art. Josipa Tonžetića (1985. g.) i stekao stručni naziv dipl. muzičar klarinetist, profesor klarineta i magistar muzike.
Za vrijeme osnovnoškolskog, srednjoškolskog i visokoškolskog obrazovanja svirao je tambure i usavršavao se kod raznih pedagoga.
Na Fakultetu za muzičku umjetnost u Skopju 2011. godine uz mentorstvo red. prof. art. dr. Dragana Dautovskog obranio koncertom na bisernici magistarski program „Interpretacija na tamburi“, na sveučilišnom studiju muzička interpretacija i kompozicija i stekao stručni naziv magistar muzičke umjetnosti.
Tijekom četrdeset godina radnog staža, osim primarnog zaposlenja nastavnika klarineta i saksofona u prvoj polovici radnog staža te od 1991. godine ravnatelja Glazbene škole Požega, vrlo uspješno je predavao tambure u osnovnom i srednjem glazbenom obrazovanju. Vodio je razne tamburaške ansamble i orkestre u kojima je bio svirač ili dirigent. Posebno se ističe u radu s orkestrom 100 tamburaša u Zagrebu od 2006. do 2011. te Tamburaškom filharmonijom Glazbene škole Požega koju je osnovao, jedinim orkestrom takve vrste na svijetu s kojom je imao niz zapaženih nastupa.
Od četrnaeste godine života redovito sklada za razne instrumente i sastave, a najviše se ističe u skladbama za tamburaške orkestre i sastave od kojih su mnoge izvedene na festivalima FHTG u Osijeku, Zlatnim žicama Slavonije u Požegi, Festivalu Podravine i Podravlja u Pitomači i Hrvatskom radijskom festivalu u Vodicama. Veliki dio snimljen je na nosače zvuka a izvodili su ih popularni pjevači i sastavi. Često je zbog prirode posla pisao obrade skladbi klasičnih majstora za tamburaške orkestre, komorne sastave i soliste te obrade tradicijske glazbe za tamburaške orkestre i komorne sastave. U stvaralaštvu za instrumente pisao je u suvremenom izričaju skladbe za klarinet, bisernicu i brač te filmsku glazbu. Unazad nekoliko godina napisao je mnoge skladbe za bisernicu i brač solo ili uz klavir, kao i prvi koncert u povijesti napisan za brač i simfonijski orkestar 2022. godine, a praizveden 2024. godine u Sarajevu (solo J. Tuđan), Požegi i Zagrebu (solo M. Durbek) uz Orkestar mladih glazbenika i dirigente M. Fortunu i E. Mejremića i koncert za bisernicu i simfonijski orkestar 2023. godine, a praizveden u obradi za tamburaški orkestar HRT-a 2024. godine (solo R. Hren, dirigent S. Leopold).
Dobitnik je mnogih nagrada za ukupni rad i stvaralaštvo. Hrvatsko društvo glazbenih i plesnih pedagoga dodijelilo mu je posebnu nagradu 2017., a nagradu za životno djelo 2022. godine. Mnogobrojne prestižne nagrade osvojio je kao mentor učenicima i studentima tambure na raznim državnim i međunarodnim natjecanjima.
Član žirija na međunarodnim, državnim i regionalnim natjecanjima iz tambure Bisernica i Brač te komornih sastava. Redoviti član Hrvatskog društva skladatelja, te član HGU-a. Od 1991. član HDGPP-a, a od 2005. do 2017. član predsjedništva HDGPP-a.
Na Umjetničkoj akademiji u Osijeku od 2010. do 2013. godine predavač tambure. Na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu od 2016. godine stalno je zaposlen u zvanju umjetničkog savjetnika i predaje glavni predmet tambure Bisernica i Brač te Metodiku nastave tambura i Pedagošku praksu nastave tambura prvim generacijama integriranog preddiplomskog i diplomskog instrumentalnog studija – smjer Tambure.