Siniša Škarica

glazbeni pisac, urednik (Šibenik, 22. veljače 1946.)

U rodnom Šibeniku 1965. završava gimnaziju. Kao gimnazijalac s vršnjacima 1962. osniva prvi rock sastav u Dalmaciji, VIS Magneti. Od 1965. član je rock skupine Mi, jedne od najpopularnijih u bivšoj državi skraja 60–ih. 1974. diplomirao je pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Istodobno je član redakcije glazbenog tjednika Pop express (1969./70.), prvog takvog u bivšoj državi u dosluhu s kontrakulturom svog doba; radi kao DJ (Šibenik, 1972); autor je nekoliko skladbi za Miovce (koji prestaju djelovati 1971.).

Godine 1974. zapošljava se kao urednik naklade (publishinga) u zagrebačkom Jugotonu, tada najvećoj i najvažnijoj diskografskoj tvrtki u jugoistočnom dijelu Europe. Javlja se kao glazbeni recenzent u popularnoj emisiji Radio Zagreba Rock fokus (1974.–1980.), piše za glazbene stranice Studija (1974./75.) te uređuje glazbeni prilog Vjesnikova tinejdžerskog tjednika Tina (1975./76.).

Prvi je urednik Jugotonove pop–rock redakcije (1979.). Pod kućnom etiketom uređuje najznačajnija izdanja Novog vala — ocijenjenog najuspješnijim razdobljem domaće rock diskografije. Glavni je i odgovorni urednik Jugotona od 1985. do 1991. pa Jugotonova sljednika Croatia Recordsa od 1991. do 1997. i direktor programa obiju tvrtki (1986.–1995.). Pod okriljem CR–a 1996. utemeljuje etiketu Perfekt Music sa zadaćom sustavnog predstavljanja i vrednovanja hrvatske glazbene baštine (osobito pop provenijencije). Godine 1998. direktor je produkcije pop i rock glazbe Orfeja Hrvatske radio–televizije, a od 1999. do odlaska u mirovinu 2007. pomoćnik je predsjednika Uprave za program u matičnoj tvrtki Croatiji Recordsu.

Svirački se ponovno aktivira obnavljanjem sastava Mi (Šibenski festival šansone, 2001., Šibenski koncert, 2002., zagrebačka Tvornica, 2003., Retrospektiva — 50 godina Omladinskog festivala u Subotici, 2011.). Napisao je niz popratnih bilješki i eseja za brojna diskografska izdanja.

U pripremi mu je knjiga Tvornica glazbe, svojevrsna biografija hrvatske diskografije. Bio je predsjednik Hrvatske diskografske udruge (HDU) i Instituta hrvatske glazbene industrije (IHGI, danas IHG); počasni je član Hrvatske glazbene unije (HGU) i član sekcije glazbenih pisaca Hrvatskog društva skladatelja (HDS).

Nagrade: Višestruki je dobitnik Diskografske nagrade Porin: za najbolja tematsko–povijesna i kompilacijska izdanja (1999.; 2000.; 2001.;

2006.) te za poseban doprinos hrvatskoj diskografskoj industriji (2002.); Nagrada Josip Andre-is Hrvatskog društva skladatelja za izdanje Kad je rock bio mlad (1956. — 1970), najbolju knjigu s područja glazbene publicistike i muzikologije. Isti projekt dobiva priznanje bosansko–hercegovačkog Davorina za najbolje tematsko–povijesno izdanje u regiji.