Vladimir Ruždjak

bariton, skladatelj, redatelj (Zagreb, 21. rujna 1922. — Zagreb 9. listopada 1987.)

Studij pjevanja završio 1946. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Od 1947. solist Zagrebačke opere, 1954.— 1972. operni prvak u Hamburgu (1961. dobio počasni naslov »Kammersänger«) i istodobno 1962.–1964. član Metropolitana u New Yorku. Na repertoaru je imao stotinjak opernih uloga i opsežan koncertni repertoar. Od 1970. redoviti je profesor Muzičke akademije u Zagrebu. Bavio se skladanjem, a zapažen je bio i kao operni redatelj.

Nagrade: Nagrada Vlade FNRJ (1948.); Zlatna lira Saveza jugoslavenskih muzičkih umjetnika (1965.); Godišnja Nagrada Vladimir Nazor (1963.); Nagrada grada Zagreba (1977.); Vjesnikova nagrada Josip Slavenski (1981.); Nagrada Vatroslav Lisinski Društva skladatelja Hrvatske (1983.).

DJELA. Instrumentalna: Suita za mali orkestar, 1948.; Duhački kvintet, 1949.; Concertino za glas i gudački kvartet. — Vokalno–instrumentalna i vokalna: Croatorum musicae origines za bariton, zbor i orkestar, 1970.; Suita antiqua croata za glas i gudački kvartet. Za zbor i orkestar: Prigorske pjesme; Pjesma iz Hrvatskog primorja; Noćne pjesmice (P. Preradović); Istarska suita. Zborovi: Pet sjevernoameričkih pjesama za muški zbor; Šest makedonskih za mješoviti zbor; Šest međimurskih za ženski (dječji) zbor. — Solo–pjesme uz klavir (orkestar): Pjesme o mrtvim vojnicima, 1947.; Četiri balade, 1948.; Kineska lirika; Četiri kajkavske pesme; Tri pjesme Đora Držića, 1957.; Narodne pjesme (međimurske, hercegovačke, slavonske). Pet međimurskih za glas i klavir (obr. i za gudače). Orkestrirao Pjesme i plesove smrti

M. P. Musorgskog, Četiri pjesme V. Lisinskog i dr. Obradio operu Orfej C. Monteverdija za soliste, zbor i orkestar, 1978.; Šest sonata za violinu i bas S. Spadine, 1974., i dr.