Kemal Monteno

skladatelj, interpret

(Sarajevo, BiH, 17. rujna 1948. — Zagreb, 21. siječnja 2015.)

Muzičku karijeru počinje u drugoj polovini 1960–ih godina nastupima na prestižnim domaćim festivalima zabavne glazbe. Velike uspjehe bilježi na prvim godištima festivala Vaš šlager sezone u Sarajevu, gdje postaje miljenik publike svoga rodnog grada i svojevrsni zaštitni znak Festivala.

Prvi nastup bio je s pjesmom Lidija 1967, uslijedile su mnoge druge, a svojevrsnu himnu Sarajevu, pjesmu Sarajevo ljubavi moja pjeva na 10. jubilarnom Šlageru sezone 1976. Između 1976. i 2005. Monteno snima niz pitkih šansona, u kojima je do izražaja posebno došla njegova sklonost prema talijanskoj kanconi i vedroj mediteranskoj kantileni.

Rado viđen gost Monteno je bio i na festivalima u Opatiji i Zagrebu, posebno u drugoj polovini 1970–ih godina, a tradiciju nastupanja na festivalima Monteno nastavlja i u drugoj polovini 1990–ih, kada se pojavljuje na Radijskom festivalu, Festivalu dalmatinske šansone u Šibeniku te na festivalu Melodije Mostara. Velike uspjehe Monteno je imao i s nizom dalmatinskih šansona izvedenim na Splitskom festivalu.

Tijekom više no bogate muzičke karijere kantautora, Monteno je stvorio ne samo vlastiti glazbeni rukopis na domaćoj zabavno–glazbenoj sceni, nego je svojim pjesmama znao pridonijeti i uspjehu svojih kolega pjevača s mnogima pjevajući i u duetu.

Montenovu glazbu odlikuje poseban lirski, romantičarski muzički izraz kojim su na jedinstven način objedinjeni motivi bosanske sevdalinke s mediteranskim šarmom talijanske kancone. Njegovi su tekstovi iskrena ispovijest pjesnika koji je vlastita životna iskustva znao na svojstven način pretopiti u pitku pjesmu jasnog i jednostavnog izraza.
Od 1995. živio je u Zagrebu.

Nagrade: brojne festivalske nagrade, Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva (1981.).

DJELA. Zabavne melodije (izbor): Lidija, 1967.; Sviraj mi o njoj,1971.; Laž 1972.; Spavaj, cvijete moj 1973.; Ljubavna bol, 1977.; Sarajevo ljubavi moja, 1976.; Hiljade bijelih marama 1976.; Cvite bili iz đardina, 1977.; Sunce djetinjstva, 1978.; Putovanja, 1978.; Adrijana, 1979.; Zvono djetinjstva, 1980.; Pričaju stare none, 1981.; Dobra večer, uzorita, 1983.; Produži lađo 1984.; Kratak je svaki tren; Jedne noći u decembru; Nemoj da te prevari ovaj pramen sijedi; Pusti me da plačem; Ne budite me noćas; Olivija; Za svoju dušu; Tebi je lako; Nije htjela; Pjesma zaljubljenika; Uvijek ti; Nakon toliko godina; Volio bih da sam pjesnik; Ljubavna bol; Pusti me da plačem; Ti si moja poezija; Napiši jednu ljubavnu; Žene, žene; Davore; Ne ljubi me tako jako; Vratio sam se živote; To je drugo lice ljubavi; Daleko, daleko; Djevojčice; Dunje i kolači; Dušo moja; Na kraju grada; Jedini moji; Ne budite me noćas; Pahuljice moja; Sinoć pod prozorom njenim; Stari; Uvijek ti se vraćam; Zaboravi, 1995.; Kad ja ne mogu 1997.; U meni imaš dom, 2002.; Nakon toliko godina, 2003.; Da je moja mandolina znala, 2005.; Kad me jednom za te ne bude; Nije vredno, sine moj; Nekako s proljeća; Šta je život, 2013.; Kad ponovo tuga pokuca na vrata, 2013.; Bella biondina — Diskografija (izbor): Muziko,ljubavi moja (1973.); Žene, žene (1975.); Moje pjesme, moji snovi (1977.); Za svoju dušu (1980.); Dolly Bell (1981.); Uvijek ti se vraćam (1983.); Moje najdraže pjesme (1985.); Romantična ploča (1986.); Kako da te zaboravim (1987.); Pjesme zaljubljenika (1992.); Hvala svima. Kemo i prijatelji (2000.); Dunje i kolači (2004.); Zlatna kolekcija (2007.); Šta je život (2013.) — Stihovi: Za sve moje ljubavi, Zagreb, 2005.