
Ivan Matetić–Ronjgov
skladatelj, folklorist
(Ronjgi, Kastav, 10. travnja 1880. — Lovran, 27. lipnja 1960.).
Učiteljsku školu završio u Kopru; kompoziciju učio kasnije u Zagrebu. God. 1899.–1919. učitelj u Istri i Opatiji, 1921.–25. nastavnik glazbe u Sušaku i 1925.–38. tajnik Muzičke akademije u Zagrebu. God. 1938.–45. živio kao umirovljenik u Beogradu, zatim 1945.–47. predavao folklor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i od 1947. djelovao kao skladatelj na Rijeci.
DJELA. Vokalna: Mješoviti zborovi: Ćaće moj, 1933.; Malo mantinjade v Rike na palade, 1951.; Mantinjada do-maćem kraju, 1954.; Naš kanat je lip, 1956. Na mamin grobak, 1959. Muški zborovi: Pjesma slobodi, 1918. Slobodi. Ženski zborovi: Balada o ženama, majkama i sestrama; Otroci v naši zgodovini. Solo–pjesme: Galijotova pesan, balada za bas, 1940.; Moja zemlja; Uspavanka; Hopak; Tužna roža; Ću–ću, ćun. Dvopjevi; obradbe narodnih napjeva (Bilećanka, Na Kozari, Makedonci se borat, Ne odred, a vojska, Partizan, Šumadija naša dika, Istra Maršalu Titu, U Istri se zastava razvila). — Spisi: O istarskoj ljestvici, Sv. Cecilija, 1925., 2; O bilježenju istarskih popijevki, ibid., 1925., 6; Još o bilježenju istarskih popijevki, ibid., 1926., 4. Istarsko–primorska pjevanka, 1940.