Lovro pl. Matačić

dirigent, skladatelj (Sušak, 14. veljače 1899. — Zagreb, 4. siječnja 1985.)

Prvu glazbenu poduku stekao kao član Dječačkog zbora u Beču, a studij klavira i orgulja nastavio na tamošnjem Konzervatoriju. Već 1915. postao korepetitor opere u Kölnu. Bio je operni dirigent u Osijeku (1919.–20.), Novom Sadu (1920.–22.), Ljubljani (1922.–24.), Beogradu (1924.–32.), Rigi (1932.–33.) i Zagrebu (1933.–38.), a 1938.–41. direktor beogradske opere. U poslijeratnom razdoblju djelovao je u Skopju, Rijeci i Ljubljani; 1954. nastavlja karijeru jednog od vodećih europskih i svjetskih dirigenata u inozemstvu. Od 1956. bio je šef dirigent Saske državne kapele u Dresdenu, 1961.–65. direktor Opere u Frankfurtu na Majni i stalni gost Bečke državne opere. Od 1970. bio je šef dirigent i od 1980. počasni šef dirigent Zagrebačke filharmonije. Od 1974. istodobno šef dirigent Nacionalnog orkestra u Monaku i počasni dirigent Japanskog simfonijskog orkestra u Tokiju.

Uspješno se bavio opernom režijom, a povremeno je i komponirao.

Nagrade: Nagrada Vladimir Nazor (1983.); Križ I. razreda za znanost i kulturu Republike Austrije; Brucknerova medalja Međunarodnog Brucknerovog društva u Beču; Brucknerov prsten Bečkih simfoničara; Medalja Smetane i Janačeka Praške filharmonije; Sagitario d’oro grada Torina; Medalja Hansa von Bülowa Berlinske filharmonije.

DJELA: Simfonija konfrontacija, 1978. (u prvoj verziji pod naslovom Balada konfrontacija); kantata Konjuh planinom; solo–pjesme na stihove R. M. Rilkea, i dr.