Josip (Joško) Koludrović

Joško Koludrović (Split, 16. listopada 1946.) hrvatski je skladatelj, aranžer, dirigent, pedagog, instrumentalist, vokalni solist i glazbeni urednik. Gimnaziju i Pedagošku akademiju, Odsjek za glazbeni odgoj, završio je u Splitu, gdje je 1972. diplomirao iz kolegija Dirigiranje dječjim zborovima. Od 1963. djelovao je kao harmonikaš, pijanist, gitarist, basist i vokalni solist u poznatim splitskim sastavima Tekila, Batali, Aspalathos Brass, Animi, More i Bracolet. Od 1969. sudjelovao je u organizaciji većih zabavnih projekata, među kojima su Raspjevano proljeće, Pivaju van dica Splita i Mi bi htjeli…, kao skladatelj, aranžer i dirigent. Jedan je od utemeljitelja Hrvatskog akademskog društva Gajo Bulat u Splitu te je bio dirigent njegova muškog zbora do ukidanja 1971. godine.

Od 1969. do 1973. radio je kao glazbeni suradnik na Radio Splitu, a od 1973. kao glazbeni urednik na Radio Zagrebu. Istodobno je djelovao u Malom kazalištu Trešnjevka (danas Kazalište Trešnja) kao baletni korepetitor u klasi Silvije Hercigonje te nastupao kao klavirist, basist i vokalni solist u zagrebačkim sastavima Combo 5, Arto i Orkestar Marija Bogliunja. Godine 1978. radio je u Direkciji VIII. Mediteranskih igara kao organizator kulturnog i zabavnog programa MIS-a te kao kreator kulturnih i zabavnih događanja tijekom Igara.

Od 1980. do 1982. bio je profesor harmonike u Srednjoj glazbenoj školi Josip Hatze u Splitu. Od 1982. do 1985. djelovao je kao zamjenik šefa propagande u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu, potom kao baletni korepetitor ansambla i Baletne škole HNK Split. Tijekom 1989. i 1990. predavao je kolegije Scenska glazba i Elementi glazbe u okviru splitskog Glumačkog studija Odjela Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu.

Kazališnom glazbom bavi se od 1975., a od 1986. ostvaruje status slobodnog umjetnika. Kao slobodni umjetnik djelovao je ne samo u Hrvatskoj nego i u Austriji, gdje je 1991. bio skladatelj u kazalištu Echoraum u Beču. Ondje je nastupao i kao pijanist, aranžer te vokalni solist u internacionalnom jazz orkestru The Party Kings pri Ujedinjenim narodima (UNO City), a istodobno je radio kao profesor gitare na američkoj školi Ujedinjenih naroda Danube International School u Beču. Od 1995. do početka 1998. bio je urednik glazbene redakcije Hrvatske radiopostaje Split.

Skladao je glazbu za više od sedamdeset kazališnih predstava, crtanih filmova, televizijskih adaptacija, dokumentarnih filmova, baleta, spotova i drugih glazbenih projekata.

Djela

Dobitnik  je  nagrade  „ Marul“ za predstavu „Francuzica“ Ilije Zovka , redatelj Vanča Kljaković,  na 16 marulićevim danima  2006. u Splitu.

Kazališna (scenska)glazba:

Vlasta Pospišilova:  Kraljevska jeka (režija Jirži Janoš) 1970,  Žarko Petan: Optuženi vuk (L. Vindakijević) 1977, Slawomir Mrožek: Grbavac (Vlatko Perković) 1978, Maksim Gorki: Malograđani (V. Perković) 1978,

Oskaar Davičo: Borba je ostvarivanje pesme (V. Perković) 1979, Marin Carič: Mi bi htjeli… (M. Carič) 1980,

Eduardo Manet: Dan kada je Mary Shelley susrela Charlottu Bronte ( Ž. Mesarić) 1980, Drago Ivanišević: Ljubav u koroti ili Antiantigona ( M. Carić) 1981,  Eugene Ionesco: Igra od Pomora (T. Durbešić) 1981,

Milan  Kundera: Žak fatalist i njegov gospodar (D. Radojević) 1981, Slobodan Šnajder: Hrvatski Faust ( D. Radojević) 1981, Ivo Brešan: Svečana većera u pogrebnom poduzeću (B. Violić) 1982, Luko Paljetak: Odisejeva putovanja (M. Carić) 1984, Fernando Arrabal: Farsa, Farsa  i Advokat Pathelin:

( G. Paro i Z. Bourek) 1984, Zlatko Krilić: Jaje (J. Zlodre) 1984,  Luko Paljetak : Čarobni instrument (I. Vukojević) 1985, MarkoMarulić: Davidijada ( B. Brezovec) 1985, Marin Držić: Dundo Maroje ( M. Carić) 1985, Ivo Brešan: Anera (M. Carić) 1985, Jakša Zlodre: Belcanto ( V. Kljaković) 1985, Marin Carić: Novogodišnji vrtuljak (M. Carić)1985, Aleksandar Vampilov: Preošloh ljeta u Čulimsku (V. Gerić) 1986,

Ivan Bakmaz: Jahači Apokalipse (M. Carić) 1986, Mate Matišić: Bljesak zlatnog zuba ( M. Carić) 1987,

Aleksandar Galin: Do Moskve i natrag (V. Perković)1987, Jakša Fiamengo: Morsko More ( M. Carić) 1987,

Slobodan Novak: Mirisi, zlato i tamjan (M.Carić) 1987, Dušan Kovačević: Klaustrofobična komedija ( A. Obradović)   1987, Čedo Prica: Sunčanje (V. Perković) 1988, Mate Matišić: Legenda o Sv. Muhli (M. Carić) 1988, Mate Matišić: Božična bajka ( M.Carić) 1989, Mladen Kušec: Čudo u ormaru (R. Simonelli) 1990,

Eduardo de Filippo: Šjor Bartulovi snovi ( V. Kljaković) 1990, Hrvoje Hitrec: Pepeljuga ( J. Marinkovič) 1990,

F.M.Dostojevski: Foma Fomić (V. Perković) 1991, xxx: Muka spasitelja našega (I. Boban) 1991, Carlo Goldoni: Ribarske svađe (V. Kljaković) 1991, Marko Marulić: Judita (M.Carić) 1991, Jasen Boko i Jakša Zlodre: Domagojada (J. Zlodre) 1991, Michel  de  Ghelderode: Ukljeti pjevač (V. Milčin) 1991,

Arno Schmidt: Zettels traum (J. Hartmann) 1991, Jasen Boko: Zdenac mudraca (V. Kljaković) 1994,

Zlatko Krilić: Jaje (Z. Krilić) 1995, J.P.Sartre: Muhe ( S. Bilić) 1995, Ivo Brešan: Julije Cezar (M. Carić) 1995,  Phillipe Dorin: Pričljivo zrcalo (P. Mioč) 1995, Vlatko Perković: Ucjena ( P. Veček) 1996,  Carlo Goldoni: Ribarske svađe (J. Juvančić) 1996, Petar Miloš: Budali na određeno vrijeme (G.Golovko) 1996, Vanča Kljaković: Vaš Antiša (V. Kljaković) 1997, William  Shakespeare: Kralj Lear ( P. Veček) 1997, Antun Šoljan: Tarampesta – mototor ( N. Kleflin) 1997, A.P.Čehov: Galeb (G. Paro) 1998, Alexandro Popescu: Sunčeva zraka ( M. Vasilev i D. Adam) 1999, Vanča Kljaković: Majstor (V. Kljaković) 1999, Dunja Adam: susret s kazalištem (D. Adam) 1999, Matko Sršen: Porkarija ( M. Sršen) 2000, Zdenka Mišura: Vodencvijetov let ( D. Adam) 2000,

Aldo Nicolaj: Biž’ mo ća (M. Štrljić) 2000, Tennesse Williams: Serafina splićanka ( I. Boban ) 2001,

Miguel de Cervantes Saavedra: Don Quiote ( V. Kljaković) 2001, Jean Baptiste Moliere: Pomodarke ( O. Sviličić) 2001, Vanča Kljaković: Čudnovate zgode maloga Marinka (Z. Bourek) 2002, Marko Uvodić: Dujkin Dvor (L. Blažević) 2002, Ilija Zovko: Francuzica (V. Kljaković ) 2005, Vlatko Perković: Deus ex machina (V. Kljaković) 2005, Ilija zovko: Ženici ( G.Paro) 2007, Tahir Mujčić: Babina guica ( I. Boban) 2008, Ilija Zovko: Priredba (J. Zovko) 2008,  Po Milan Begović: Amerikonsko jahta u višku valu (L. Blažević) 2008, Hans Christian Andersen: Palčica ( B. Rakić) 2020,

Instrumentalist u kazališnim predstavama:

Bertold Brecht: Opera za tri groša (R. Ciulli) 1989, Ivo Tijardović: Spli’ ski akvarel (K. Dolenčić) 1991, Bertold brecht: Čekajući Ubermenscha (A. Čulina) 1995, Bertold Brecht: B. B. Cabaret ( E. Miler) 1999,

Ana Tonković Dolenčić i Vlatko Broz: Marlene Dietrich ( I.L. Lemo) 1999, Bertpld Brecht: Drugačije ( A. Čulina) 2004,  Ne ostavljaj me/ ne me quittepas (K. Prohaska) 2020

Balet:    Joško Koludrović : Pixels ( D. Bogdanić) 2015, Joško Koludrović: Peti element (M. Marević Muslim) 2026.

Filmovi i TV serije:   Tino Crvelin: Kazalište 1983, Branko Karabatić: Mokro 1988, Mladen Mateljan: Pharos 1995, Stipe Božić: Sedam Vrhova – dokumentarna serija od 18 epizoda  1988 : Biokovo, Alpe, Nepal, Tibet, Chomolungma, Zapadni Greben, K2 i Kanch , Aconcagua  , Inke, Yukon, Denali, Kibo , Dolina Rift, Mount Kenya,Kociusko, Antartika, Mount Cook, Mount Vinson., 1988, Bruno Anković: Vanka Škvare 2001,

Stipe Božić:  Rijeke Hrvatske  2009- dokumentarna serija od 10 epizoda: Korana, Mrežnica, Lika i Gacka, Kupa i Dobra, Ravničarske rijeke, Cetina, Zrmanja, Krka, Neretva, Male rijeke.: Stipe Božić: Mate svjetski 2012, Nina Mimica: Vodička priča 2014, Stipe Božič: Od Lečevice do Santiaga de Campostele 2017, Stipe Božić: Silvio Spalatino 2017, Davor Šarić: Željko Senečić- Unutra sam ja 2018.

Umjetničke instalacije: Sandra Mateljan: Soba za Odmor 2000, Vasko Lipovac: Val 2005