Krešimir Fribec

skladatelj
(Daruvar, 24. svibnja 1908. — Zagreb, 23. prosinca 1996.)
U glazbi uglavnom samouk. Djelovao najprije u knjižarskoj struci, a 1943.–64. bio je glazbeni urednik Radio–Zagreba. Bavio se i glazbenom publicistikom.
DJELA. (izbor): Orkestralna: Crvena zastava, simf. pjesma, 1969.; Koncert za violinu i orkestar, 1968.; Mouvement cosmique, 1961.; Ekstaza, suita, 1964.; Galiotova pesan, rapsodija, 1965. ; Freske, 1966.; Sunčani ditiramb, 1967.; Lamento za gudače, 1967.; Heliofonija, 1969.; Oceanika, simf. impresija, 1970.; Koncertantna muzika za violinu i orkestar, 1970.; Ad astras, simf. pjesma, 1971.; Harmonija sfera, 1981.; Metamorfoze za gudače, 1982.; Revolucija, simf. pjesma, 1984.; Ozvučeni Baudelaire, suita, 1984.; Prometej, rapsodija, 1984. — Komorna: 6 gudačkih kvarteta: I. 1962.; II. 1964.; III. 1966.; IV. sa sopranom solo, 1967.; V. Muzika za violu solo, 2 violine i violončelo, 1968.; VI.1969. Sonata za violončelo solo, 1966.; Sonata za violu i klavir, 1967.; Musica aleatorica, za komorni sastav, 1961.; Pantha rei, za 12 instrumenata, 1961.; 4 ditiramba, za harfu i klavir, 1964.; Jambi i troheji, za flautu, basklarinet, vibrafon, klavir i udaraljke, 1967.; Muzika za imaginarni balet, za instr. ansambl, 1968.; Momenti za obou, harfu i gudački kvintet, 1969.; Divertimento za violu solo i udaraljke, 1969.; Malanconia, za violu, flautu, engleski rog, saksofon, vibrafon i gitaru, 1970.; Alteracije, za klavir, violinu i violončelo, 1971.; Minijature, za obou, klarinet i fagot, 1972.; Nemiri, za obou, klarinet i fagot, 1983. — klavirska: Asonance, 1961.; Tin, 5 stavaka inspiriranih poezjjom T. Ujevića, 1971.; Folklorni clusteri, 1983. — Vokalno–instrumentalna: Kantate: Salut et fraternité, za bariton, zbor i orkestar (J. Kaštelan) 1963.; Teškoto, za zbor i orkestar (B. Koneski) 1965.; Srce svijeta, za recitatora, soliste, zbor i orkestar, 1969.; Baščanska ploča, za soliste, zbor i instrumentalni ansambl, 1970.; Povratak, poema za bariton i gudače (D. Cesarić) 1952.; Bijele noći, ciklus za glas i gudače (G. Krklec) 1954.; Tamne vode, ciklus za sopran i gudački kvartet (D. Tadijanović) 1969.; Poesia, za sopran (bez teksta) i gudače, 1971.; Noć tamna je moja, poema za sopran i bariton, vibrafon i gudače (Cata Dujšin–Ribar), 1977.; Tko sam?, ciklus za ženski glas i klavir (Heda Domitrović), 1980.; Za vječan Prvi maj, za recitatora, govorni zbor, 2 trublje i 5 timpana (A. Cesarec), 1982.; Stojanka, majka Knežpoljka, za mješoviti zbor (S. Kulenović), 1967. i dr. — Scenska: Opere: Sluga Jernej, opera–oratorij, 1951.; Romeo i Julija, lirske scene, 1954. (nova verzija 1967.); Krvava svadba, 1958.; Yerma, 1960.; Maljva, slike s mora, 1962.; Nova Eva, glazbena komedija, 1963.; Dolazi revizor, glazbena komedija, 1965.; Dunja u kovčegu, 1965.; Veliki val, 1966.; Djeca sunca, opera–balet, 1968.; Heretik (prema romanu I. Supeka) 1971.; Usamljenost, 3 komorne operne monodrame (prema noveli Magla i mjesečina M. Selimovića), 1971.; Ujak Vanja, komorna opera (prema Čehovu) 1972.; Go-ran, opera–balet, 1975.; Medeja (prema Euripidu), 1975.; Kralj Edip (prema Sofoklu), 1979. Baleti: Vibracije, baletna pantomima, 1955.; Demon zlatne ulice, pantomima, 1962.; Nocturno, koreografska poema, 1964.; Elegija, plesna epopeja, 1964.; Grozdanin kikot, pantomima, 1966.; Fantastične igre, 1968.; Tijelo žene, plesna poema, 1969.; Divlja radost, 1969.; Svilene papuče, 1969.; Grčka trilogija (Edip, Antigona, Prometej), 1969.; Hoćemo živjeti, pantomima, 1970.; Crveno i zeleno, baletne vizije, 1970.; Satirikon ‘72, pantomima, 1971.; Nema uskrsnuća bez smrti, plesna epopeja (stihovi P. Petrović Njegoš) 1972.; Rodin, baletne metamorfoze, 1972.; Izvan vremena i prostora, koreografska poema, 1972.; Medeja, (prema Euripidu) 1975.; Eros, pantomima, 1982. Glazba za radio.