Rudolf Bruči

studij kompozicije završio je 1950. kod prof. Petra Bingulca na Muzičkoj akademiji u Beogradu, a od 1954. do 1955. stručno se usavršavao na Akademiji za glazbu i izvedbenu umjetnost u Beču. Od 1950. do 1955. bio je korepetitor, ravnatelj zbora i član orkestra Novosadske opere, od 1955. do 1974. direktor Muzičke škole Isidor Bajić u Novom Sadu, a od 1961. do 1963. direktor Novosadske opere.

Jedan je od osnivača Akademije umjetnosti u Novom Sadu, njen prvi dekan (1974.–1978.) te redovni profesor kompozicije i orkestracije. Od 1978. do umirovljenja 1983. bio je i direktor Muzičkog centra Vojvodine (Opera, Balet, Vojvođanska filharmonija). 1979. godine izabran je za člana Vojvođanske akademije znanosti i umjetnosti. Nakon 1991. živio je u Zagrebu. Pridruženi je član Društva autora i skladatelja Francuske od 1976. godine.

Dobitnik je odličja Viteza nacionalnog reda za zasluge Republike Francuske (1977.) i Nagrade belgijske kraljice Elizabete za simfonijsku glazbu (1965.).

DJELA (izbor). Orkestralna: Rondo giocoso, 1947.; 3 simfonije (1951., 1965., 1974.); Maskal–suita, 1954.; Koncert za trombon i orkestar, 1958.; Sinfonietta, 1965.; Concertino za orkestar, 1965.; Koncert za klarinet i gudački orkestar, 1970.; Metamorfoze B–A–C–H za gudački orkestar, 1972.; Varijacije na mađarsku temu za violinu i orkestar, 1975.; Koncert za fagot i orkestar, 1973. — Komorna: 3 gudačka kvarteta, 1967.–81.; Duhački kvintet, 1971.; Imaginacije 1, 1971.; Imaginacije 2, 1980. — Za solo instrument: 3 sonatine za klavir, 1969.; Valami (nešto), ciklus solo pjesama, 1967.; Vidik iza sklopljenih očiju, ciklus solo pjesama, 1981.; 10 koncertnih etida za harmoniku, 1967. — Scenska: Salut au monde, oratorij, 1967.; Čovjek je vidik bez kraja, kantata, 1961.; Sunačni mostovi(W. Whitman), kantata; Vojvodina (Antić), kantata, 1970.; Demon zlata, balet, 1965.; Noć na pruzi, balet, 1970.; Katarina Izmajlova, balet 1977.; Prometej,opera; Ep o Gilgamešu, 1986.