Srećko Bradić

svoje je osebujan i svojstven skladateljski izričaj izgradio akumulirajući i kontemplirajući utjecaje prošlosti, susrećući ih s individualnošću suvremenog glazbenog mislioca. Njegov opus koji ne broji puno djela, svoju veličinu odražava u pomno zaokruženim velikim formama studiozno oblikovanog kompleksnog zvuka od kojega rijetko odstupa, a tada to čini slijedeći poetičku nit pojedine skladbe. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu stekao je dvije diplome: prvu na studiju glazbene kulture (1991.), a drugu iz kompozicije (1998.), u razredu Stanka Horvata. Danas je na toj instituciji redovni profesor u trajnome zvanju na Odsjeku za kompoziciju i glazbenu teoriju. Umjetnički je ravnatelj Samoborske glazbene jeseni od 2011. godine. Skladao je koncertantna, simfonijska te djela za različite velike ansamble, operu te skladbe duhovne provenijencije među kojima su tri zabilježene na diskografskim izdanjima objavljenim u 2023. godini, u sklopu Cantusove edicije Hrvatski suvremeni skladatelji te zajedničke edicije HDS-a i Hrvatske radiotelevizije, Ligatura. Među nagradama koje je Bradić primio za svoj rad ističu se Nagrada Fonda Stjepan Šulek (1999.), Nagrada Grada Samobora za kulturu (2000.), Nagrada HAZU za područje glazbene umjetnosti i muzikologije u 2023. godini te tri nagrade Boris Papandopulo Hrvatskog društva skladatelja (za 2012., 2020. i 2023.). Godine 2024. izabran je za redovitog člana (akademika) u Razredu za glazbenu umjetnost i muzikologiju HAZU.

DJELA. Orkestralna: For Strings, za 12 solo gudača ili gudački orkestar, 1994.; Venery, za simfonijski orkestar, 1996.; Homo erectus, za orkestar, 2003.; Concerto da Chiesa (Šesti zagrebački koncert), 2011.; 1. simfonija, 2012.
— za tamburaški orkestar: Banana, 1995. — Koncertantna: Penetration, za klavir i gudače, 1993.; Koncert za violu, violončelo i orkestar, 2002.; Koncert za klavir i orkestar, 2003. — Komorna: Trio za violinu, violu i violončelo, 1993.; Lost Music, za flautu, obou, klarinet i rog, 1994.; Prvi gudački kvartet, 1999.; Drugi gudački kvartet, 2001.— Za solo instrument: Šest bagatela, za klavir, 1992.; Totenfinger, za orgulje, 1996. — Vokalno–instrumentalna: Credo, za soliste, mješoviti zbor i orkestar, 1994.; Roman Flowers, za sopran i udaraljke, 1995.; La femme, za sopran i orkestar, 1997.; Kiša, dosada, za sopran i klavir, 2005. — Scenska: Crux Dissimulata, opera, 2008.