Srećko Bradić

skladatelj (Samobor, 2. lipnja 1963.)
Diplomirao je najprije studij na Odjelu za glazbenu kulturu, a potom i kompoziciju (1998.) u razredu prof. Stanka Horvata na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Od 1986. glazbenik je u Glazbenoj proizvodnji Hrvatske radio–televizije, a potom predavač te od 2000. predavač, od 2001. docent, od 2006. izvanredni, a od 2011. redovni profesor na Odsjeku za kompoziciju i glazbenu teoriju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.
Nagrade: Nagrada rektora Sveučilišta u Zagrebu (1995.); Nagrada Fonda Stjepan Šulek (1999.); Nagrada Grada Samobora za kulturu (2000.).
DJELA. Orkestralna: For Strings, za 12 solo gudača ili gudački orkestar, 1994.; Venery, za simfonijski orkestar, 1996.; Homo erectus, za orkestar, 2003.; Concerto da Chiesa (Šesti zagrebački koncert), 2011.; 1. simfonija, 2012.
— za tamburaški orkestar: Banana, 1995. — Koncertantna: Penetration, za klavir i gudače, 1993.; Koncert za violu, violončelo i orkestar, 2002.; Koncert za klavir i orkestar, 2003. — Komorna: Trio za violinu, violu i violončelo, 1993.; Lost Music, za flautu, obou, klarinet i rog, 1994.; Prvi gudački kvartet, 1999.; Drugi gudački kvartet, 2001.— Za solo instrument: Šest bagatela, za klavir, 1992.; Totenfinger, za orgulje, 1996. — Vokalno–instrumentalna: Credo, za soliste, mješoviti zbor i orkestar, 1994.; Roman Flowers, za sopran i udaraljke, 1995.; La femme, za sopran i orkestar, 1997.; Kiša, dosada, za sopran i klavir, 2005. — Scenska: Crux Dissimulata, opera, 2008.