Silvije Bombardelli

violinu i kompoziciju učio je u Splitu i na Muzičkoj školi Stanković u Beogradu. Nakon završetka studija u istoj školi predaje teorijske predmete, član je orkestra Radio‒Beograda i dirigent RKUD Abrašević. Jedan od utemeljitelja i od 1939. do 1941. dirigent kazališta u Novom Sadu. Godine 1942. odlazi u partizane, a poslije rata djeluje kao dirigent i direktor Splitske opere. Od 1948. do 1952. dirigent je Zagrebačke filharmonije, a od 1952. ponovno je intendant Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu (1953.–1958.), dirigent i direktor Opere.

Jedan je od utemeljitelja Splitskih ljetnih priredbi (1954.), a bio je i dirigent RKUD Jedinstvo i profesor na Pedagoškoj akademiji. Surađivao je u stručnim udruženjima, a bavio se i glazbenom publicistikom. Dobitnik je Nagrade 4. jul (1957.), Nagrade ZAVNOH–a (1984.) i drugih.

DJELA. Orkestralna: I. simfonija, 1951. (baletna glazba pod naslovom Krvo–proljeće, 1959.); Simfonijeta, 1942.; poema–suita Javna ptica za recitatore i mali orkestar, 1939.–75.; Plameni vjetar, simf. pjesma za orkestar i govorni zbor, 1940.; Simfonijska poema, 1950.; Na Kuku–jezeru, suita, 1940.; Kao pred 35 godina, koncert za orkestar, 1940.; Prolog za Edipa, uvertira, 1957.; Balkanska kola, 1940.–47.; Mala balkanska kola, 1950.; Suita iz baleta Stranac, 1988.; My perfect Life, ideofonia brevis, 1988.–89.; Mala simfonija, 1990.; Carpet Snake, simfonijska slika, 1992. — Komorna: 2 gudačka kvarteta; Iz kineske lirike za komorni sastav, 1940.; Legenda o borcu Radoju, za klavirski kvintet; Carillon, za klavirski kvintet; Carillon, za klavir i gudače; Na tri za tri, 8 asketskih valcera za mini kapelu. — klavirska: Sonatina, 1937.; Javna ptica, suita, 1938.; dječje suite: Mala Miki Maus muzika, 1939.; Slike iz kojih se smiješi moj sinčić, 1940 ; Dalmatinsko kolo, 1947.; Tužni valceri, 1969.; Croquis. Za dva klavira: Varijacije za Emu, 1985.; Walking…, 1986. — Scenska. Opere: Adam i Eva, 1966.; Bakonja, 1986. Baleti: Grob u žitu, 1945.; Krvo–proljeće; Stranac, 1955.; Poklade, 1961.; Garpet Snakes, 1993. Opereta: Missis Mandina, 1957. — Vokalna i vokalno–instrumentalna. Kantate: Seobe (Uvi mnje), 1941.; San o logoru, 1959.; Poema o Lenjinu, 1968.; Manifest, 1977.; Padaj silo, stare revolucionarne pjesme za solo, zbor i mali orkestar; Balada za Gorana za bariton, zbor, recit. zbor i orkestar. Mješoviti zborovi: Oj, Mosore, 1944.; Majka pravoslavna, 1944.; Oj, slobodo, 1945.; Oj, sokole, 1945.; Tri dalmatinske pučke, 1948.; Misečina, 1948.; Molitva; Molitva II za mješ. zbor i soliste; Molitva iz sna za sopran solo i mušku klapu, 1983.; Za Marinu za sopran solo i mušku klapu, 1988. Solo–pjesme: Da1matinski akvareli, 1937.; Pjesma mrtvih proletera, 1945.; Tugovanje majke za sinom orlom, 1945.; Canzonette, 1955.; Tri čakavske minijature; Nigdje ne sjaš moja zvijezdo, 1969. Za glas i instrumentalni sastav: Pisme sa škojih, 1940.; Ovo je noć, 1940.; Pjesme iz tmine, 1941.; Četiri makedonske, 1951. Masovne i borbene pjesme. Filmska i scenska glazba. — Spisi: Ekstempore, zbirka članaka, 1973.; O nekim problemima naše muzičke estetike i kritike, Muzička revija, 1950., 4–6; Nacrt za uvod u muzičku estetiku, Mogućnosti, 1958., 9; Teze za uvod u sociologiju muzike, ibid., 1960., 2; Idejno–estetski aspekti suvremenog jugoslavenskog muzičkog stvaralaštva s posebnim osvrtom na sociološke probleme, Kazališni bilten, Split, 1961.–62., 9; Odgovor bez pitanja, Mogućnosti, 1965., 7. Rasprave, polemike, kritike.