Veseljko Barešić

dirigent i skladatelj

Srednja glazbena škola I.M. Ronjgova Rijeka, (teoretski smjer, violoncello, pjevanje).
Studij dirigiranja na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji 1981. godine u razredu prof. Igora Gjadrova.

Prvi je put nastupio na sceni 1975. u glavnoj ulozi u Tijardovićevoj opereti „Splitski akvarel”, u kazalištu Komedija pod ravnanjem Vjekoslava Šuteja. ( paralelno studirao i solo pjevanje na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u klasi prof. Ive Lhotke Kalinsog).

U kazalištu Komedija gdje je bio zaposlen kao stalni dirigent, dirigirao je čitav niz opereta, komičnih opera, mjuzikala i koncerata na repertoaru (Splitski akvarel, Guslač na krovu, Jalta Jalta, Dundo Maroje, O’kaj, Boccaccio). Premijerno je postavio Gričku vješticu, Čovjeka iz Manche, Gospoje i husare, Kaj2O, Orfeja u podzemlju, Aplauz, Lady Šram, Šišmiša, Operu za tri groša, Jesusa Christa Superstara, Malu Floramye, Noć u Veneciji, Gubec-bega, Kneginju čardaša.

U matičnom kazalištu okušao se kao autor glazbeno-scenskih djela, koja je i dirigirao.

Scenski prvijenac bila mu je pop opera „Romeo i Julija” (redatelj Vlado Štefančić) za koju je, osim glazbe, prilagodio libreto prema Shakespeareovoj drami. Tom je sažetom glazbenom pričom o najpoznatijem ljubavnom paru 1988. otvorena obnovljena Komedijina zgrada nakon dvije godine preuređenja. Slijedio je, 1997. godine, mjuzikl „Priča s južne strane” (redatelj Richard Simonelli). I u tome je komadu, za koji je napisao vlastiti libreto, iskazao smisao za scenu, glazbenu dramaturgiju i orkestraciju, uz raspjevanost vokalnih dionica i duhovitu parafrazu motiva iz Puccinijeve Tosce.

Bio je to svojevrsni amarcord tridesetih godina 20. stoljeća, iz doba mladosti njegovih roditelja, kao izraz osjećaja pripadnosti Mediteranu i svemu što on u svojoj pitoresknosti nosi. Svojim trećim velikim glazbenoscenskim djelom, mjuziklom Nosonja (2006.), (autor glazbe, libreta, redatelj i scenograf) odao je počast velikanu poetske misli Edmondu Rostandu. U proljeće 2011. u „Komediji“ je premijerno izveden njegov balet „Breza“ (koreograf Dinko Bogdanić), nastao po pripovijetki Slavka Kolara, a u studenom 2011. mjuzikl „Opasne veze“ (autor glazbe i libreta u režiji Aide Bukvić) prema romanu Choderlosa de Laclosa, dok je u svibnju 2018. praizveden mjuzikl “Alphonsine”, njegovo autorsko djelo (libreto, glazba, redatelj, dirigent i scenograf).
Kao skladatelj surađivao je na dramskim predstavama; „Matiček se ženi” (redatelj Joško Juvančić), „Talijanski slamnati šešir” (redatelj Georgij Paro), „Dobri čovjek iz Sečuana” B.Brechta u režiji Ivice Kunčevića, „Gospođica iz Maxima” G. Feydeau-a (redatelj Ivica Kunčević), te „Čudnovate zgode šegrta Hlapića” I.B..Mažuranić u ZKL u režiji Zlatka Svibena.

Sa Sandom Miladinov Langerholz kao vanjski suradnik predavao na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu (škola mjuzikla za studente glume).
Kao dirigent nastupao je uz Simfonijski orkestar HRT-a, Zagrebačku filharmoniju, Dubrovački simfonijski orkestar i Simfonijski orkestar Riječke opere, s orkestrom opere SNG Ljubljana te snimao za Hrvatski radio. Izdao je CD operetnih arija i dueta sa sopranisticom N. P. Sobjeslavski i tenorom V. Marofom, uz pratnju Simfonijskog orkestra HRT-a.

U Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu dirigirao je opere: „Traviata” G. Verdi-a, „Figarov pir” W.A. Mozart-a te „Nabucco” G. Verdi-a; balete: „B-B-B bale” S.Barbera i L.Bernsteina i „Orašar” P.I.Čajkovskog.
Dvije kazališne sezone, u razdoblju 2002.-2004., bio je ravnatelj Opere Hrvatskoga narodnog kazališta u Osijeku. Repertoar je osvježio djelima Mozarta, Offenbacha,
Puccinija, Čajkovskog i Brittena. Režirao je Brittenovu operu „Mali dimnjačar” i Loeweov mjuzikl „Camelot” (redatelj i scenograf) prigodom njegove hrvatske praizvedbe u Osijeku.

Kao dirigent postavio je operu „Tosca” G. Puccini-a (redatelj Krunoslav Cigoj) i operu „Evgenij Onjegin” P.I. Čajkovskog u režiji Božidara Violića.

NAGRADE I PRIZNANJA; Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića.