Ana Horvat idućeg četvrtka prima nagradu Slavenski u Čakovcu!
Svake godine s nestrpljenjem iščekujemo ime laureata najznačajnije nagrade za praizvedeno djelo u prošloj godini. Riječ je o Nagradi Josip Štolcer Slavenski Grada Čakovca koja se svakoga svibnja ondje dodjeljuje u sklopu festivala Majski muzički memorijal Josip Štolcer Slavenski.
Festival slavi ime i djelo, ali i profesiju najvećeg glazbenog sina Međimurja, skladatelja koji je u svojim djelima inovativno spajao suvremena stremljenja s autentičnim specifičnostima folklora svojega kraja, a čija kvalitativna dostignuća i mnogobrojna remek-djela svijet tek treba otkriti.
Ove će se godine Memorijal održati 52. put i to sljedećeg tjedna, u četvrtak i petak, 8. i 9. svibnja, u Dvorani Zrinski/Scheier Centra za kulturu Čakovec. U sklopu prve koncertne Večeri laureata, od 20 sati, nagrada Slavenski za najbolju skladbu u prošloj, 2024. godini, čakovečka gradonačelnica Ljerka Cividini dodijelit će Zagrepčanki Ani Horvat.
Njezinoj je udruzi, Hrvatskom društvu skladatelja, posebno je drago što joj Slavenski u ruke dolazi za djelo praizvedeno u njezinoj organizaciji i narudžbi, na koncertu violončelista Vida Veljaka i udaraljkaša Šimuna Matišića 9. studenoga 2024. u tada novootvorenoj Koncertnoj dvorani Franjo Krežma u sklopu 61. Glazbene tribine Osijek. Riječ je o njezinoj skladbi Nestajanje za violončelo, udaraljke i elektroniku. Sada će je u Čakovcu umjesto Rječanina Veljaka uz Matišića izvoditi svestrani slovenski violončelist Kristijan Krajnčan, a u izvedbi drugih njezinih skladbi (Pika’s Tale za bas-klarinet i elektroniku, te Mi za klavir i elektroniku) sudjelovat će pijanist Ivan Batoš i klarinetist Branimir Norac, dok će Zagrebački kvartet izvesti dva višestavačna djela Josipa Štolcera Slavenskog (Gudački kvartet br. 4 i Suitu za gudački kvartet).
Ana Horvat diplomirala je elektroničku kompoziciju u klasi Zlatka Tanodija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a od 2017. predaje na osječkoj Akademiji za umjetnost i kulturu. Zanima je spajanje različitih vidova umjetnosti te umjetnosti i znanosti, autorica je nevelikog, ali zanimljivog opusa među kojima su skladbe za akustične instrumente, filmska i scenska glazba, umjetničke instalacije, multimedijalni radovi i plesne predstave, a elektronička glazba sastavni je dio njezina autorskog promišljanja. O nagradi i samoj skladbi autorica kaže:
„Vijest o Nagradi Slavenski zatekla me usred Muzičkog biennala Zagreb. Bilo je lijepo te trenutke podijeliti okružen kolegama i prijateljima. Za mene ova nagrada predstavlja iznimno priznanje i potvrdu da moj umjetnički rad i izražaj imaju odjeka u suvremenom glazbenom prostoru. Osobito mi je važno što se radi o nagradi koja nosi ime Josipa Štolcera Slavenskog – skladatelja koji je svojim djelom pomicao granice i tražio novo glazbeno izražavanje, što i meni predstavlja inspiraciju. Dodatno me ispunjava ponosom činjenica da se ovom nagradom pridružujem nizu dosadašnjih laureata čiji rad izuzetno cijenim i koji su svojim stvaralaštvom snažno obilježili suvremenu hrvatsku glazbu. Ta me povezanost s njihovim djelovanjem dodatno motivira i obvezuje u daljnjem radu.
Nestajanje je zapravo moje „nestajanje“ koje mogu povezati s načinom na koji je nastajala skladba. Baš u to vrijeme dok sam trebala skladati, bilo je neko kaotično razdoblje od količine posla, mobitel koji mi je po cijele dane zvonio, mailovi koji su neprestano samo stizali… i sve nešto hitno za napraviti. Nimalo idealni uvjeti za skladanje. Svakodnevno sam morala „nestati“ iz tog kaosa kako bih ulovila vrijeme za skladanje. I tako se ta radnja mog „nestajanja“ ponavljala iz dana u dan. Tada sam shvatila da je lako nestati, ali kada moraš iz dana u dan nestajati iz nekog razloga i „odsjeći se od svijeta“ shvatiš težinu riječi kao i napora da bi se to dogodilo. To moje nestajanje odrazilo se i u skladbi gdje koristim duge tonove koji kroz cijelu skladbu neprimjetno nestaju.
Posebno mi je drago što je skladba praizvedena u tada novootvorenoj koncertnoj dvorani Franjo Krežma u Osijeku čija je izvrsna akustika također doprinijela boljem doživljaju skladbe lijepo stapajući akustične instrumente s elektronikom. Kako je skladba nastala u suradnji hrvatskog i slovenkog društva skladatelja, trebali su je praizvesti naš udaraljkaš Šimun Matišić i slovenski violončelist i udaraljkaš Kristijan Krajnčan, umjesto kojeg je uskočio Vid Veljak na koncertu u Osijeku. Zato mi je drago da će Kristijan Krajnčan izvesti skladbu na koncertu u Čakovcu prilikom dodjele nagrade.“
Ovogodišnjeg je dobitnika birala stručna komisija u sastavu Senka Bašek (harmonikašica i ravnateljica Umjetničke škole Mirolsav Magdalenić Čakovec), muzikolozi Iva Lovrec Štefanović, Petra Pavić i Trpimir Matasović (predsjednik ocjenjivačkog suda), te skladatelji Krešimir Seletković i Mladen Tarbuk, a u uži izbor ušle su još četiri prošle godine prazvedene skladbe, uglavnom mlađih autora (Reconstruction of a Rhapsode’s Mind Margarete Ferek-Petrić, Überlala Mirele Ivičević, Sonare 2 Ante Knešaureka i Cataplexis Lovre Stipčevića).
Čestitke Ani Horvat i poziv svima da ju dođu podržati idućeg četvrtka u Čakovec!
Foto: Matej Grgić
