Ivo Jagnjić: „Opisao sam nečiji život, a nisam ni znao da taj čovjek postoji 15.000 kilometara daleko“

Od prvog albuma Kineskog zida i velikih pozornica Tutti Frutti Banda do Dalmatina i pjesama koje su postale dio tuđih životnih priča. U povodu nove epizode dokumentarnog serijala Zauvijek autor, Ivo Jagnjić prisjeća se trenutaka u kojima ni sam nije mogao vjerovati što mu se događa, otkriva što već godinama čuva u ladici i objašnjava zašto bi mladome sebi, nakon svega proživljenog, savjetovao samo jedno: da sve učini ponovno.

Negdje u Australiji, petnaestak tisuća kilometara od Dalmacije, na pozornicu se tijekom koncerta Dalmatina popeo čovjek koji je imao posebnu glazbenu želju za svoj rođendan. Htio je čuti Grdelina, pjesmu čiji su ga stihovi pogodili ravno u srce. I to ne slučajno.

„Rekao nam je: Ja sam peto dijete, prvi sin. Moje četiri starije sestre i ja ostavili smo život u ovim surovim engleskim zemljama. Danas mi je rođendan. Možete li mi tu pjesmu odsvirati?“

Za Ivu Jagnjića, autora pjesme, bio je to jedan od onih trenutaka u kojima glazba pokaže svoju neobjašnjivu moć. Stihovi koje je napisao ne poznajući čovjeka s drugog kraja svijeta odjednom su se pokazali kao gotovo doslovan zapis nečijeg života.

„Ja sam ćaćin grdelin, peto dite, prvi sin… I dan-danas se pitam što mi je bilo kad sam radio tu pjesmu, u kojem sam ja filmu bio, majko moja!“, smije se Jagnjić, a zatim nastavlja: „Opisao sam nečiju životnu priču, a nisam ni znao da taj čovjek postoji negdje 15.000 kilometara daleko od nas. I mi počnemo svirati… Naši ljudi u Dalmaciji kažu: suza suzu goni. Zamislite to iskustvo!“

Upravo se u toj anegdoti krije mnogo toga što objašnjava Jagnjićev autorski svijet. Njegove pjesme često počinju kao osobna zapažanja, sjećanja ili priče o ljudima i njihovim sudbinama, a zatim nastavljaju živjeti među publikom, ponekad na načine koje ni sam autor nije mogao zamisliti.

A kako je izgledao život čovjeka koji je napisao te pjesme? Upravo tu priču donosi nova epizoda dokumentarnog serijala Zauvijek autor, posvećena Ivi Jagnjiću, glazbeniku i autoru čiji se put proteže kroz nekoliko važnih poglavlja hrvatske popularne glazbe.

Tri glazbena života i jedno veliko čuđenje

Kineski zid, Tutti Frutti Band i Dalmatino. Tri sastava, tri glazbena razdoblja i tri različita iskustva koja su oblikovala Jagnjića kao glazbenika i autora. Zanimljivo je, međutim, da se svih triju prisjeća s gotovo jednakim oduševljenjem, kao da ga uspjeh svaki put iznova iznenadi.

„Kineski zid – 1983. izdali smo album, LP ploču s naslovom Kineski zid. Bili smo jako ponosni. Imao sam 21 godinu i nisam vjerovao da mi se to događa!“

Bio je to početak glazbenog puta koji će se ubrzo nastaviti na velikim koncertnim pozornicama. S Tutti Frutti Bandom stiglo je iskustvo profesionalnog glazbenog života, velikih dvorana i publike koja je pjesme prihvaćala s oduševljenjem.

„Tutti Frutti bio je moj prvi pravi profesionalni bend. Punili smo velike dvorane! Nevjerojatno iskustvo, ni za to nisam vjerovao da mi se događa. Zamislite što to znači glazbeniku koji ima 25 godina!“

A onda je stiglo novo poglavlje. S Dalmatinom, koji je osnovao sa Zdravkom Sunarom, Jagnjić se još snažnije ostvaruje kao autor glazbe i stihova. Album Cukar i sol označio je početak te nove faze, a suradnja s Oliverom Dragojevićem na pjesmi Ditelina s čet’ri lista ostala mu je među najdragocjenijim uspomenama.

„To je bila moja potpuno nova glazbena faza, u kojoj se predstavljam kao autor i glazbe i tekstova. Predivno iskustvo, pamtit ću ga narednih sedam života! Posebno duet s Oliverom, Ditelina s čet’ri lista. Ni za ovo nisam vjerovao da mi se događa. Činilo mi se da sanjam i bilo me strah probuditi se!“

U tom stalnom čuđenju pred vlastitim životom ima nečeg osobito simpatičnog. Jagnjić o velikim uspjesima ne govori kao o nečemu što se podrazumijevalo, nego kao o događajima kojima se i danas iskreno raduje.

Pjesma koja je čekala petnaest godina

Ponekad pjesma odmah pronađe put do publike. Ponekad joj za to trebaju godine. A ponekad se dogodi nešto što iznenadi i autora koji je već odavno prestao očekivati bilo kakav preokret.

Takvu je sudbinu imala Dalmatinova pjesma Dajen ti rič.

„Snimite pjesmu 2003., a ona eksplodira 2018.! Sviraju je bendovi za svadbe i onda slijedi eksplozija. Ugodno iznenađenje, poženimo pola Hrvatske!“

Pjesma je, petnaest godina nakon nastanka, pronašla novo mjesto u životima ljudi. Postala je dio njihovih vjenčanja, obećanja i zajedničkih početaka. A njezin autor dobio je priliku promatrati kako nešto što je davno napisao odjednom doživljava sasvim novu popularnost.

„Nevjerojatno, prekrasno! Srce mi je bilo, i još uvijek je, veliko kao kuća. Zamislite da vam pjesma proradi nakon petnaest godina! Pa to je nevjerojatno!“

Iako se priče o Grdelinu i Dajen ti rič razlikuju, obje govore o istome: o trenutku kada pjesma prestane biti samo autorova i postane nečija osobna uspomena, životna priča ili obećanje.

Jagnjić dobro razumije zašto se to događa. Mnogo je njegovih pjesama nastalo iz stvarnih iskustava, ljudi i događaja koje je susretao tijekom života. No u stihovima je često birao odmak, pripovijedajući u trećem licu, tako da se u njima mogu prepoznati i drugi.

„Jednostavno, priču sam stavio u treće lice. Tako su se ljudi tu prepoznali, prepoznali su sebe, događaje iz svog života i neke stvari koje ih diraju i koje će zauvijek pamtiti.“

Možda je upravo u tome jedna od tajni njegova autorstva: u sposobnosti da vrlo osobno iskustvo ispriča tako da ono postane blisko i nekome tko s njegovim životom nema gotovo ništa zajedničko.

Četrdeset godina života između pozornica i hotelskih soba

U dokumentarnom serijalu Zauvijek autor Ivo Jagnjić našao se u pomalo drukčijoj ulozi. Umjesto da njegove pjesme pripovijedaju o ljudima i njihovim sudbinama, ovoga je puta trebalo ispričati vlastitu priču.

No nakon četiri desetljeća provedenih u glazbi, materijala za pripovijedanje doista nije nedostajalo.

„Nakon četrdeset godina koje sam proveo u ovom poslu, u kombiju, u avionu, u nekim nepoznatim hotelskim sobama, u kojima sam spavao više nego u svom krevetu, čovjek ima što ispričati.“ U toj jednoj rečenici stane mnogo od onoga što publika ne vidi kada gleda koncert: putovanja, umor, nepoznati gradovi, godine provedene daleko od kuće, ali i iskustva koja se ne mogu steći ni na koji drugi način.

„Bilo je puno interesantnih doživljaja, interesantnih priča. Samo sam pustio da priča izađe iz mene“, govori o snimanju dokumentarca.

Ekipa serijala pratila ga je u Splitu i Vinišću, na mjestima koja su otvorila prostor za povratak uspomenama, ljudima i događajima koji su oblikovali njegov život, ali i njegovo stvaralaštvo.

„Prorade uspomene, prorade sjećanja. Čovjek se sjeti nekakvih momenata koji su bili okidač za kreativnu priču. Tu mislim i na ljude i na životne dogodovštine koje su inicirale i potaknule moju priču. To sam stavio u tekstove ovih pjesama.“

I upravo je to jedan od najzanimljivijih slojeva serijala Zauvijek autor: prilika da se poznate pjesme poslušaju iz perspektive onoga tko ih je napisao i da se iza njih otkriju životne priče koje publika možda nikada nije čula.

Glazba koja još čeka svoju priliku

Za potrebe dokumentarne epizode Jagnjić je sa svojim kolegama iz Dalmatina snimio tri posebne glazbene izvedbe uživo. Govoreći o tom dijelu snimanja, posebno ističe ljude s kojima dijeli pozornicu.

„Moji kolege iz grupe Dalmatino i ja svirali smo tri pjesme uživo. Moram naglasiti da su ti ljudi svojim talentom obojili ove pjesme! To su sjajni, talentirani glazbenici, svaki od njih ima o sebi što ispričati.“

No tijekom snimanja dogodio se i jedan mali, neočekivani glazbeni trenutak koji otkriva da Jagnjićev autorski svijet seže i izvan onoga po čemu ga publika najbolje poznaje. Pred ekipom serijala odsvirao je nekoliko vlastitih pjesama na engleskom jeziku. Riječ je o skladbama koje dosad nisu objavljene i koje već dugo čekaju svoju priliku.

„Posebno zanimljiv bio mi je detalj kad sam pred ekipom koja je snimala emisiju odsvirao nekoliko svojih pjesama na engleskom jeziku, koje su, nažalost, do sada još neobjavljene. Moram reći da je njihova reakcija bila fantastična!“

Iza poznatih dalmatinskih melodija, velikih koncertnih uspjeha i pjesama koje publika pjeva već godinama, postoji, dakle, još jedan dio njegova stvaralaštva koji tek treba biti otkriven. „Te su pjesme moja tiha patnja. Predugo stoje u ladici i volio bih ih objaviti negdje izvan Hrvatske. Ne očekujem čudo, ali mislim da su jako dobre.“

Možda je upravo to jedno od najljepših otkrića ovog razgovora: nakon svih godina, albuma, koncerata i uspješnica, Jagnjić još uvijek ima glazbene želje koje nije ostvario. I još uvijek vjeruje u pjesme koje čekaju svoj trenutak.

A s obzirom na iskustvo s Dajen ti rič, koja je na svoj veliki trenutak čekala punih petnaest godina, tko zna što se još može dogoditi?

„Ivo, ne filozofiraj!“

Kada bi danas mogao sjesti pokraj onog dvadesetjednogodišnjeg Ive, koji je s braćom Dvornik tek započinjao svoj glazbeni put, što bi mu rekao?

Nakon svih uspjeha i razočaranja, putovanja, koncerata, neprospavanih noći, pjesama koje su postale hitovi i onih koje još čekaju svoju priliku, mogao bi mu ponuditi mnogo savjeta.

Ali Ivo Jagnjić ne komplicira.

„Ivo, ne filozofiraj! Slijedi svoje srce, učini sve isto!“ U tom kratkom odgovoru zapravo je sve rečeno: unatoč svim usponima, neizvjesnostima i iznenađenjima koja su ga pratila tijekom karijere, Jagnjić danas ne bi mijenjao ništa. Čak ni kad bi imao priliku krenuti ispočetka.

Od mladog glazbenika koji nije mogao vjerovati da je objavio prvu ploču do autora čije pjesme ljudi biraju za najvažnije trenutke vlastitih života, Ivo Jagnjić ostao je, čini se, jednako iskreno zadivljen glazbom i svime što ona može donijeti.

A upravo takvog ga upoznajemo i u novoj epizodi dokumentarnog serijala Zauvijek autor.

Dokumentarna epizoda posvećena Ivi Jagnjiću dio je druge sezone serijala Zauvijek autor, koji za Hrvatsku radioteleviziju proizvodi Cantus d.o.o., izdavačka kuća Hrvatskog društva skladatelja, uz izvršnu produkciju Izvan fokusa d.o.o.

Redatelj epizode je Siniša Hajduk, scenaristica Željkica Makanec, a producenti Antonio Grozdanoski i Filip Trezner. Urednica serijala za HRT je Tatjana Kanceljak.

Epizodu serijala Zauvijek autor o Ivi Jagnjiću pogledajte na HTV 1, u srijedu 28. listopada u 20:15h.