Umreženost u znanstvenim istraživanjima – akademkinja Hana Breko Kustura invited speaker važne međunarodne multidisciplinarne znanstvene konferencije
Međunarodna multidisciplinarna znanstvena konferencija MRCH (Multidisciplinary Research on Cultural Heritage) održana je u Zagrebu od 23.-25. rujna, a posebno mjesto u rasporedu zauzela je naša članica, muzikologinja akademkinja Hana Breko Kustura, koja je otvorila konferenciju i prvu temu posvećenu glazbi kao invited speaker. Pitali smo je što to znači za muzkologiju kao znanost koja je svojim važnim dijelom posvećena upravo istraživanju i posredovanju baštine suvremenom čovjeku, a što to znači za njezino područje istraživanja i svih objavljenih radova i knjiga?
Hana Breko Kustura: „Muzikologija se već na prvoj konferenciji pretprošle godine, svojim metodama medievističkoga glazbenog istraživanja u povijesnom i komparativnom kontekstu drugih znanosti, pokazala kao iznimno važna i moćna znanstvena disciplina. Naime, muzikolog medievist mora posjedovati znanja i vještine iz područja latinskoga jezika i pisma, kodikologije, paleografije i liturgike, kao i glazbeničke kompetencije, koje druge znanosti ne poznaju – a to je poznavanje načina na koji funkcionira zapis in campo aperto neuma kao i sama gregorijanska semiologija.“
Što je zapravo MRCH – možete li nam približiti tu platformu?
MRCH je jedinstvena konferencija čija je ideja potekla iz područja konzervatorstva, a koja je potom okupila arhiviste, muzealce, knjižničare, glazbene medieviste i muzikologe, dizajnere i druge stručnjake koji se bave kulturnom baštinom. Cilj je konferencije istraživati materijalnu kulturnu baštinu primjenom suvremenih metoda, materijala i tehnologija, te suvremenih instrumenata koji gledaju materijalne izvore novom optikom. Cilj je kroz interdisciplinarne perspektive i metode istraživanja materijalnih izvora baštine stvoriti novu sliku o njima samima. Rekli bismo – proniknuti u sve slojeve njihova identiteta, a on je često slojevit i baš zbog toga zanimljiv.
Postoje li još uvijek nova odnosno neistražena polja u našoj povijesti glazbe, baštine i kako im u današnje digitalno doba uopće pristupiti, kako ih obraditi i prezentirati?
Upravo se kroz interdisciplinarni pristup pokazuje koliko su naši glazbeni izvori odraz susreta i doticaja različitih kulturnih i glazbenih tradicija te koliko svako novo iščitavanje tih izvora otvara nove spoznaje do kojih dosadašnjim metodama nismo mogli doći.
Primjerice, istražujemo tipologiju boja koje sadržavaju hrvatski kodeksi. U tome nam pomažu kolege restauratori, a rezultati takvih istraživanja otkrivaju fascinantne mreže znanja i vještina koje su hrvatski skriptori i kantori morali posjedovati i primjenjivati, a kojih prije razvoja novih tehnologija i aparata za istraživanje nismo bili svjesni.
Slično je i s analizom tipologije pergamene na kojoj su pisani naši srednjovjekovni glazbeni rukopisi. Primjenom multispektralnog snimanja dolazimo do fascinantnih otkrića koja i nas muzikologe vode u područje usvajanja novih znanja i vještina, dosad uglavnom stranih muzikološkoj metodologiji.
Prošle sam godine, u suradnji s kolegom prof. dr. Vladanom Desnicom i dr. sc. Jelenom Duh, analizirala boje, materijale, notaciju i repertoar Remetskog antifonarija iz 1725. godine koji je stigao u našu NSK knjižnicu kao nova akvizicija godine 2024. kupljena na aukciji u Njemačkoj. Rezultati toga istraživanja sada su pretočeni u interdisciplinarni znanstveni rad u kojemu učimo jedni od drugih – konzervatori od muzikologa, grafičari od konzervatora, muzikolozi od restauratora – i tako uzajamno rastemo kroz nova otkrića koja nas sve iznova raduju. I na koncu daju točniju sliku o porijeklu jedne glazbene knjige, primjerice.
Što vi kao muzikologinja posvećena ponajviše liturgijskoj, crkvenoj glazbi srednjega vijeka, ali s obzorima prema i suvremenostima, nalazite kao vrijednost ovakvih sjecišta znanstvenika istraživača? Ovo nije bilo vaše prvo sudjelovanje – na koji način ovakve platforme možda utječu i na vaš rad, istraživanje, neke nove poglede?
Za mene je MRCH platforma svojevrsna potvrda da sve vještine koje muzikolog medievist mora svladati prije samoga pristupa izvoru – kodeksu, liturgijskoj knjizi s neumama – imaju puni smisao tek u susretu i konfrontaciji s onim znanstvenicima i stručnjacima koji o područjima koja su nama muzikolozima „pomoćna“, a njima temeljna, znaju puno više od mene.
Moj je moto oduvijek bio okružiti se ljudima koji znaju više od mene. Volim biti stalno na nekom novom znanstvenom početku!
Upravo u toj sinergiji nastaje moćan tim koji, kada je riječ o hrvatskoj materijalnoj baštini, može iznjedriti nova i snažnija istraživanja. Ona u konačnici otvaraju prostor za nove zaključke i omogućuju nam da naše izvore mnogo snažnije smjestimo u europski kontekst crkvene glazbe.
Čini se da smo s tim europskim glazbenim tradicijama u srednjemu vijeku, možda više nego ikada u svojoj povijesti, bili duboko povezani – repertoarom, načinom pjevanja, ali i samim habitusom naših glazbenih izvora. Upravo nam interdisciplinarni pristup omogućuje da te povezanosti prepoznamo, razumijemo i znanstveno potvrdimo.
