Stoti Coltraneov rođendan uz devet novih skladbi
Kvintet Kalamos jedinstven je svojim sastavom puhačkih instrumenata s piskom (reed), ali i zanimljivim i promišljenim programima svojih koncerata. Ovaj najnoviji, uz stoti rođendan velikana jazz glazbe Johna Coltranea (23. 09. 1926.- 17.07. 1967.) okupio je devet autorskih imena iz cijeloga svijeta uz poziv da se napišu nova djela za projekt Le tombeau de Coltrane, odnosno Coltraneov grob, (uz jasnu asocijaciju na Ravelov Le tombeau de Couperin). Skladatelji različitih naraštaja i umjetničkih habitusa iz Austrije, Sjedinjenih Američkih Država, turske, Irana, Meksika, Francuske, i dakako Hrvatske primili su poziv pisati za jedinstveni sastav koji uključuje obou, klarinet, saksofon, bas-klarinet i fagot, a Kalamos kvintet svira u sastavu: Dora Draclin, Yaroslav Sadovyy, Aljaš Razdevšek, Branimir Norac i Šime Vuksan.
Kako se ističe, važan je dio projekta bio odabir trojice hrvatskih autora koji predstavljaju različite naraštaje ali i pozicije na glazbenoj sceni: naši članovi Miro Kadoić (1962.) jazz je glazbenik i skladatelj te Juraj-Marko Žerovnik (1993.) mladi skladatelj iz područja ozbiljne glazbe koji u svoj recentni opus rado povlači i motive i atmosfere drugih idioma, dok je treći autor Leo Beslać (1991.) dio eksperimentalne scene čime se otvara prostor drukčijih promišljanja zvuka, oblika i izvedbe.
Ovaj nadolazeći koncert povezuje njihove glazbe s radovima autora skladateljske udruge Zeitschleife (iz Graza) Alysse Aske, Martina Rittera, Akina Kilisa, Sepehra Karbassiana i Pabla Mariñe, a svoj prilog posveti Coltraneu donosi i Éttiene Rolin francusko-američki skladatelj, sound-paint improvizator i vizualni umjetnik koji će i surađivati s Kalamos kvintetom u nekim idućim projektima.
O tome kako su prihvatili poziv i poticaj da napišu novo djelo posvećeno tragovima i promišljanjima glazbe i nasljeđa velikog Coltranea, naši su autori ovako zabilježili.
Miro Kadoić: „Kvintet Kalamos nije klasičan puhački sastav pa je i pristup komponiranju bio nešto drugačiji. Iako saksofon u kvintetu nije jazz saksofon i potrebno mu je sasvim drugačije pristupiti, opet je s druge strane instrument koji ima najveći dinamički raspon te nisam razmišljao o njemu kao jazz saksofonu već kao o instrumentu koji se treba uklopiti u cijeli ansambl. U ovom slučaju kod tog kvinteta imamo obou, a ne flautu kao uglavnom vodeći glas pa je zato jako važno izbalansirati dinamiku. Ovdje je pak, za razliku od klasičnog puhačkog kvinteta, bas klarinet sa fagotom, a oni mogu svirati u više registara i u vrlo različitim bojama, pa sam tu kvalitetu nastojao iskoristiti u ovoj kompoziciji. Late Train koristi neke melodijske i harmonijske motive iz Coltraneove kompozicije Grand Central pa je ova kompozicija izvjestan spoj klasičnog jazz aranžiranja i pisanja za puhački kvintet, kako u harmonijskom melodijskom tako i ritmičkom smislu. Coltrane je u svom radu na improvizaciji i kompoziciji imao najmanje dvije faze, a moja kompozicija je osvrt na tu raniju fazu koja je bliža klasičnom jazzu.“
Leo Beslać: „Nasljeđe Johna Coltranea kao svirača i kompozitora za mene predstavlja neizostavan dio šireg generacijskog izričaja čijim je djelovanjem jazz prerastao okvire američke kulture te se prometnuo u jedan od univerzalnih svjetskih jezika muzičke improvizacije i autorske intencije. Premda se saksofon sasvim opravdano smatra ključnim instrumentom u kontekstu svake (re)interpretacije Coltraneovog opusa, u svojem sam ga komadu izbjegao iskoristiti iz nekoliko razloga. Naime, kvintet Kalamos jedan je od još uvijek rijetkih komornih ansambala u svijetu koji se već neko vrijeme suvereno služi glissotarom u svojim projektima i izvedbama, a radi se o uistinu fascinantnom novom puhačkom instrumentu čije smo tonske mogućnosti i izvedbeni potencijal tek počeli otkrivati. Također, kompozicija Treća meditacija o praznom stanu koju sam pripremio u vokabularnom smislu nema konkretnih dodirnih točaka s Coltraneovim Meditacijama, premda se djelomično naslanja na neke principe kolektivne improvizacije unutar zadanih parametara kojima se i on sâm služio radeći s duplim kvartetom, a u naslov ubačen motiv praznog stana odnosi se pak na moj vlastiti minuli rad (konkretno na dvije ambijentalne skladbe koje sam prije nekoliko godina sastavio za mješoviti ansambl elektroničkih instrumenata).“
Juraj-Marko Žerovnik: „Skladba Bossfight na više je načina nadahnuta nasljeđem velikog jazz saksofonista Coltranea. Karakter skladbe je moja subjektivna interpretacija bebop stila: brzog, kompleksnog, uzbudljivog i punog kontrasta. Osim toga, pažljivi će slušatelj tijekom skladbe moći uočiti citate jednog od najpoznatijih Coltraneovih standarda Giant Steps. Naposljetku, pojedini su instrumenti u kvintetu tretirani virtuozno i solistički, slično kao što su bili tretirani i u Coltraneovu bendu. Međutim, utjecaj Coltraneova stila ipak se ne može odmah čuti, pa tako mogu objasniti neobične zvuke sopila koji neočekivano započinju skladbu, kao i mnoštvo ostalih neuobičajenih pojedinosti. Naslov skladbe pak evocira poznati uzorak iz videoigara, pri kojem bossfight označava borbu protiv snažnog neprijatelja (to je Boss) na kraju pojedine razine u igri. Za pobjedu nad navedenim neprijateljem potrebna je vještina i vježba, a konačni uspjeh igraču donosi radost i ponos. Na sličan se način mogu doživjeti i virtuozne skladbe, koje zahtijevaju mnogo proba i individualnog vježbanja, čije izvedbe u sebi nose dozu rizika, ali na kraju izazivaju utoliko snažniji emotivni dojam.
Koncert Le tombeau de Coltrane koji kvintet Kalamos ostvaruje s devet novih autorskih radova „nije samo hommage velikom glazbeniku, već susret različitih scena, generacija i umjetničkih jezika u potrazi za odgovorom na pitanje kako slušati Coltranea danas“, kako bilježe u svojoj najavi.
Koncert se održava u subotu 26. 09. u Češkom narodnom domu (Šubićeva 20) u 19.30. Ulaz je slobodan!
