Šimun Matišić: „Jazz bi preživio jer je i nastao iz preživljavanja, ali formalno obrazovanje je ogroman plus“

Šimun Matišić (Zagreb, 1996.) skladatelj je i udaraljkaš, aktivan u brojnim sferama glazbenog života: bavi se i klasičnom, i jazz-glazbom te piše za film i kazalište, bavi se i skladanjem, i izvođenjem, ali i organiziranjem koncerata te odnedavno pedagoškim radom. Dobitnik je nagrada Judita, Josip Štolcer Slavenski, Stjepan Šulek, Status, Porin te Nagrade Boris Papandopulo HDS-a u 2025. godini, za skladbu Pet kratkih priča.

Jazz na pulskoj Akademiji

Od sljedećeg semestra na Muzičkoj akademiji u Puli predaješ novi predmet, Uvod u jazz. Kako je do toga došlo i kako si osmislio kolegij?

Od ljetnog semestra 2026. zaposlen sam na Akademiji u Puli kao asistent i predajem teorijske predmete. Nakon nekog vremena, dekanica Laura Čuperjani rekla mi je da oni već neko vrijeme razmišljaju o izbornom predmetu Uvod u jazz i da vidi da postoji veliki interes među studentima te da bi bio velik odaziv. Tome sam se, naravno, jako razveselio, objeručke sam prihvatio ponudu i napravio silabus tog kolegija tako da ćemo u sljedećoj akademskoj godini imati novi izborni kolegij, Uvod u Jazz, jedan i dva, dakle, cijela godina, dva semestra.

Naravno, nemoguće je sve staviti u jednu godinu, ali kolegij će biti koncipiran kao kombinacija, od uvoda u  jazz-način šifriranja akorada do slušanja važnih albuma, analize, transkribiranja sola, itd. Zapravo tako da im u godinu dana dam nekakav presjek, na koji način ja mislim da bi se trebalo baviti jazzom, a onda kasnije da mogu dalje nastaviti sami, ili negdje se dalje usavršavati.

Interes je velik. Koliko sam uspio do sada saznati u ovih pola godine, puno pulskih studenata radi, dakle, kao glazbenici sa strane imaju gaže, sviraju, pjevaju. U raznim kombinacijama i raznim žanrovima. Tako da mislim da će im ovo biti vrijedno i zanimljivo. A nadam se da će biti vrijedno i hrvatskom jazzu. Zato što, recimo, Muzička akademija u Puli jedina u Hrvatskoj ima studij harmonike. A koliko znamo, jazz-harmonikaša u Hrvatskoj nema puno. I to je instrument koji je u jazzu zapravo rijedak. Pa se nadam da će se i netko od harmonikaša odlučiti za kolegij.

Pretpostavljam da si pri izradi silabusa krenuo od vlastita iskustva, ali na koji si ga način podijelio u poglavlja i verbalizirao, jesi li to već ikad prije radio, barem u manjoj mjeri? Kakvo je to bilo iskustvo i koliko si proučavao nastavne programe na drugim ustanovama?

Malo sam proučavao i, naravno, konzultirao sam se sa Sašom Nestorovićem, koji to radi na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i na više kolegija, a on ima razrađen cijeli silabus potencijalnog studija.

To je zanimljivo jer se pitanje jazz-studija na Akademiji u Zagrebu povlači već dugo.

Da, već dugo. Ne znam kako je sada s tim. Saša Nestorović to radi na Akademiji, ima i ansambl, i orkestar, i druge predmete koji su jako dobro posjećeni i tamo je visoka razina sviranja. Znam da se neke pjevačice i neki instrumentalisti lagano kreću u smjeru jazza.

Čak mislim da je Martin Lajtman – jazz pijanist iz Čakovca, jako talentiran i zanimljiv glazbenik – baš nakon tih jazz kolegija kod Nestorovića upisao studij u Grazu. A što se tiče silabusa, osim s Nestorovićem, pogledao sam i programe nekih američkih akademija, ali zapravo nisam to radio previše, zato što, s obzirom na to da je ovo izborni kolegij u jednoj godini, ionako ne mogu proći cijelu materiju, nego sam to zamislio kao nekakav povijesni pregled. Da se od prvog sata pa do zadnjeg u godini prođe to 20. stoljeće u jazzu, s važnim figurama.

I ono što je kod jazza važno, ali i kod klasike, kad se tako krenu izučavati kompozitori, odnosno glazbenici, onda se i jezik mijenja, s njima i kroz njih. Od Louisa Armstronga do, ne znam, Milesa Davisa i do… Ambrosea Akinmusirea, da navedem samo trubače. Oni će svakako biti zastupljeni – bavimo se njima povijesno i slušamo njihove albume, ali oni su u jeziku jazza i u harmonijama donijeli novo. Nastojat ću povezati taj povijesni put jazza i teoriju.

Intervju Dine Puhovski sa Šimunom Matišićem u cijelosti pročitajte na portalu Glazba.hr.

Foto: Sanjin Kaštelan