Hrvatski autori diljem jadranskih ljetnih festivala
Prethodnih su se tjedana nizala otvorenja međunarodnih ljetnih glazbenih festivala na Jadranu, gdje među imenima svjetske glazbene literature, poput Orffa, Verdija ili Brahmsa, važno mjesto imaju i djela hrvatskih autora. Ovdje ćemo navesti samo neke, najvažnije, diljem naše obale, i šire.
Dubrovnik
Na 77. Dubrovačkim ljetnim igrama u ponedjeljak, 20. srpnja, priređen je cjelovečernji koncert za 120. obljetnicu rođenja barda hrvatske glazbe, skladatelja Borisa Papandopula. Dubrovački simfonijski orkestar uz goste izveo je remek-djela njegova orkestralnog stvaralaštva: Drugi klavirski koncert svirao je pijanist Andrey Gugnin, udaraljkašica Ivana Kuljerić bila je solistica njegova Koncerta za ksilofon i gudače, bariton Matija Meić (prvak minhenskog Gärtnerplatztheatera) otpjevao je njegove Lapadske sonete, dok je sam orkestar pod vodstvom mladog i perspektivnog dirigenta Ivana Šćepanovića, kojega zasad većinom poznajemo kao uspješnog voditelja zagrebačkog Akademskog zbora I. G. Kovačić, zaključiti večer izvedbama njegove neoklasične Pintarichiane i Hommagea à Sorkočević.
Starija od Revelina
Tjedan kasnije, na drugom koncertu Dubrovačkog simfonijskog orkestra na ovoljetnim Igrama, također u Atriju Kneževa dvora, njemački maestro Valentin Egel, inače ravnatelj Riječke opere, dirigira praizvedbu sinfoniette Starija od Revelina Dubrovčanina Frana Đurovića. Riječ je o jedinoj praizvedbi novog djela hrvatskog skladatelja na programu našeg najstarijeg i najvećeg ljetnog festivala, na njegovu narudžbu, koja je iznimno važna kako za festival, orkestar, tako i za njegova autora.
Dok nas Sinfonietta najviše podsjeća na istoimeno remek-djelo Papandopula, podnaslov skladbe, intrigira našu znatiželju, za što smo upitali samog Đurovića za objašnjenje.
„Za naslove skladbi često, uglavnom ironično, koristim citate stihova pop pjesama (na koje se ne referiram, nego stihove izvadim iz konteksta), izazivajući čuđenje kako kod publike, tako i struke. U ovom slučaju se prigodno radi o stihu pjesme Dubrovačkih trubadura. Ideja mi je bila pogoditi mjeru između suvremenog i klasičnog orkestralnog izraza u nadi da ću napisati kvalitetno, zanimljivo, a možda i repertoarno djelo. Moji zadnji radovi pisani su u maniri koju u šali nazivam neo-neo-klasikom, primjerice nedavno izvedeni Peti gudački kvartet S morem bit ću sam. U pozadini iznosim osvrt i kritiku na trenutačno stanje u umjetnosti i društvu, referirajući se na negativne pojave kao što su licemjerje, javna osuda, selektivna tolerancija i dvostruki standardi. Skladbu sam posvetio pateru Petru Perici kojeg su, bez suđenja, u listopadu 1944. na otočiću Daksi pored Dubrovnika mučili i ubili partizani, komunisti. Na Daksi je ubijeno nekoliko desetaka Dubrovčana (najmanje 79, ali vjeruje se da je broj puno veći). Daksa je samo jedno od oko 1300 hrvatskih stratišta, više od 700 nalazi ih se diljem Hrvatske, oko 500 u Sloveniji, a pedesetak u Bosni i Hercegovini. Za te užasne zločine nitko nije odgovarao i nitko nije kažnjen. A za ratni zločin nema zastare…“
Kotor
S druge strane, početak ljetne festivalske sezone skladatelj Mladen Tarbuk, predsjednik Nadzornog odbora HDS-a, dočekuje iza južne granice sa Crnom Gorom, u Kotoru. Ondje se tradicionalno na Dan ustanka Crne Gore na državni praznik 13. srpnja otvorio ljetni festival KotorArt i pridruženi mu Don Brankovi dani muzike. Riječ je o ‘festivalu unutar festivala’ osnovanom u spomen na Don Branka Sbutegu, katoličkog svećenika iz Crne Gore, književnika i velikog humanista u borbi za manjinska prava Hrvata Boke Kotorske.
Otvorenjem je pred pultom Bokeljskog simfonijskog orkestra okružen mnoštvom znatiželjnika dirigirao maestro Tarbuk, i to cjelovečernjim programom sastavljenim od hrvatskih djela – praizveo je jedno svoje i izveo Triptihon Bokeljanina Ivana Brkanovića. Uz sudjelovanje Akademskog zbora I. G. Kovačić i vrsnih vokalnih solista Tarbuk je ravnao praizvedbom vlastitih Pjesama muzici napisanih na Sbutegine stihove.
„Ove godine su se ispreplele mnoge važne obljetnice: četvrt stoljeća festivala, dva desetljeća od preranog odlaska don Branka Sbutege, te 120. godišnjica rođenja i 40. godišnjica smrti Iva Brkanovića. U spomen na sve te obljetnice praizvodimo Pjesme muzici koje sam uglazbio na don Brankove stihove, a koje interpretira basbariton Krešimir Stražanac, te velebni Brkanovićev Triptihon uz zbor Ivan Goran Kovačić i soliste – sopranisticu Mihaelu Kristinu Mlinarić i tenora Rezu Fekrija.“
Zadar
Iste je večeri, dakle 13. srpnja, u Zadru hrvatska glazba ovladala 66. Glazbenim večerima u Sv. Donatu gdje je na podiju utvrde Forte nastupio Tamburaški orkestar HRT-a pod vodstvom Matije Fortune i ostvario večer za pamćenje s duom Tihomir Hojsak & Filip Novosel, uz njihova dugogodišnjeg prijatelja, bugarskog multiinstrumentalista Theodosiija Spassova. Na programu je bio red njihovih autorskih ostvarenja s najnovijeg, šestog albuma Duckling Soup Rearranged, koji je službeno objavljen tek tri dana poslije, u nakladničkoj kući Cantus. Kako kaže skladatelj i kontrabasist Hojsak, „ovaj projekt nastavak je našega dugogodišnjeg istraživanja mogućnosti tambure i kontrabasa, te njihove komunikacije s drugim glazbenim tradicijama i suvremenim glazbenim izrazima pri čemu se u novim skladbama isprepliću autorska glazba, improvizacija, hrvatska i bugarska tradicija, te bogat zvuk Tamburaškog orkestra HRT-a.“
Tri dana poslije, u crkvi Sv. Krševana varaždinski skladatelj Davor Bobić na koncertu trija što ga čine pijanist Danijel Detoni, flautistica Lucija Stilinović Churikova i hornist Yevhen Churikov doživio je ponovljenu izvedbu svoje skladbe Fjera, koju su isti glazbenici praizveli na prošlim, jubilarnim 40. Rapskim glazbenim večerima. Pretprošlog su ljeta na Dubrovačkim ljetnim igrama pijanistica Marija Grazio i violist Marko praizveli njezinu skladbu Maske, koju će sada ponoviti na Sv. Donatu u Zadru, 27. srpnja, također u crkvi Sv. Krševana.
Osor
Početak 51. Osorskih glazbenih večeri, jedinog našeg otočkog nacionalnog festivala koji kreće među posljednjima u nizu, a najvažniji je za predstavljanje novije i starije hrvatske glazbe. Svečano otvorenje bilo je 20. srpnja, uz prijenos na Trećem programu HTV-a.
Festivalski gudački ansambl na čelu s violinistom Stefanom Milenkovichem praizveo je gudački oktet Mjesec nad Osorom akademika Zorana Juranića. „Skladba Mjesec nad Osorom za gudački oktet, glazbena je impresija nadahnuta odbljescima punog mjeseca u ljetnoj noći, no glazbeni razvoj svjesno odustaje od tonskog slikanja i okreće se komornom muziciranju u tri povezane glazbene cjeline, gdje dva polagana i meditativna odsjeka uokviruju brži i razigraniji dio. Kao i uvijek u komornoj glazbi, težio sam svim instrumentima dati što ravnopravnije uloge, uz laganu premoć prvih instrumenata.“, opisuje autor.
I drugi koncert festivala u Osorskoj katedrali, u četvrtak, 23. srpnja, donosi važnu praizvedbu djela glavnog tajnika HDS-a, Antuna Tomislava Šabana: prestižni britanski vokalni ansambl VOICES8 praizvodi mu od festivala naručenu skladbu Gaude Virgo o kojoj kaže: „Oblikovana je kao motet – slobodna vokalna forma – na latinski tekst istoimene srednjovjekovne marijanske antifone koja se pjeva u Bazilici Svetoga Groba u Jeruzalemu.“
Papandopulovu 120. obljetnicu rođenja obilježava koncert belgijskoga Marmen Quarteta u utorak, 28. srpnja, njegovom jedinstvenom duhovitom minijaturom na temu Internacionale, Zazvučala je pjesma mira i slobode, pisanom za Večer revolucionarne i domoljubne glazbe Zagrebačkog festivala 1981.
Gitarski Trio Elogio, 30. srpnja uvodi u svoj program čak dvije skladbe živućih hrvatskih autora koji su se posljednji pridružili dugom nizu kolega koji su u protekla četiri desetljeća pisali za tri gitare. Uz Dodire Sande Majurec koje sada ponavljaju nakon što su ih ove veljače praizveli u Lisinskom, trio u sastavu Petrit Çeku, Pedro Ribeiro Rodrigues i Tomislav Vukšić praizvodi najnovije ostvarenje, Les Mirages, mladog Sinjanina Šimuna Čarlija Botice. Skladatelj nam nudi programsku pozadinu: „U stanju iscrpljenosti, pod pustinjskom žegom i ispod blistavog noćnog neba, otvara se prostrano platno osjeta i priviđenja. Les Mirages nastanjuje taj prostor gotovo neprekidno, održavajući noćni ugođaj dok se glazbeni materijal razvija od prvih taktova do završnih akorada kroz četiri međusobno povezana stavka, oblikovana u onome što volim nazivati organskom formom. Svaki se takt može promatrati kao potez kistom na platnu; katkad otkriva gestu više nego zvuk sam po sebi.“
Splitska violončelistica s leipziškom adresom, Kajana Pačko, 4. kolovoza stiže u Osor sa svojim trijom – uz japansku violinisticu Airi Suzuki i ruskog pijanista Borisa Kusnezowa – te u program uvrštava Pater noster, središnji dio trilogije Sonata gregoriana Igora Kuljerića posvećene Triju Orlando za praizvedbu na Dubrovačkim ljetnim igrama 9. kolovoza 1998. Berliner Nonett sastav je koji okuplja vodeće glazbenike berlinskih orkestara a oni stižu u naš Osor 11. kolovoza praizvesti Igre Mora i Osora Veronike Reutz-Drobnić koje, prema autoričinim riječima, prikazuju izmjenu godišnjih doba uz morsku obalu, započinjući tišinom hladne i ledene zime. „Glazba se postupno budi kroz energiju proljetnih oluja, dočaravajući promjenjive vjetrove i valovito more, prije nego što se smiri u toplini i vedrini mirne ljetne večeri. Odatle se nježno kreće prema introspektivnijem ozračju rane jeseni. Glazba također oslikava bogatstvo flore i faune primorskog krajolika, prizivajući zvučne slike riba, kukaca i drugih organizama. U djelu se kombinira konvencionalna notacija s elementima grafike, omogućujući improvizacijske trenutke koji potiču izvođače da aktivno oblikuju zvučni prostor i reagiraju na njegove promjenjive teksture.“
Udaraljkaš Filip Merčep veliko je nadahnuće hrvatskim skladateljima, zbog čega na samostalnom recitalu 13. kolovoza ne nedostaje njemu posvećenih djela: uz Frenzy Srđana Dedića iz 2023. tu je i praizvedba najnovije skladbe Tomislava Olivera, Engines of Echoes (E E), za jednog udaraljkaša. Kako nam skladatelj poručuje, „strukturirana je kao ciklus od tri studije, od kojih svaka na različit način istražuje mogućnosti motivičke transformacije kroz postupke repeticije, adicije i kompresije.“
Naposljetku, duo Matej Mijalić (violina) i Arsen Dalibaltayan (klavir) 16. kolovoza odaju počast Papandopulu uz njegovu Fantaziju te praizvode Rituals Helene Skljarov o kojoj autorica kaže da je „nastala iz fragmenata skladbi koje se nalaze na istom koncertnom programu. Ti se motivi vraćaju, ponavljaju i mijenjaju, tvoreći konstruirano ljudsko sjećanje, ono koje ostaje nakon koncerta, kada se glazbeni trenuci stapaju, iskrivljuju i ponovno pojavljuju u pamćenju slušatelja kao niz zvučnih slika po kojima ‘prebiremo’ u svojoj memoriji. Mjesto izvedbe pritom postaje aktivni element skladbe. Akustika crkvenog prostora oblikuje način na koji se zvuk pamti i produžuje u odjeku. Dva E-Bowa (mali elektromagnetski uređaji koji kontinuirano pobuđuju vibraciju žica) postavljena na žice klavira stvaraju rezonanciju nalik jeci. Ta jeka priziva trenutak nakon što glazba utihne, kada se ton više ne čuje izravno, nego ostaje kao rezonancija između skladbi ili u pauzama unutar skladbi. Jer tišina je jedan od najvažnijih glazbenih elemenata te je, kao takva, ravnopravni odabrani fragment, odnosno ‘ritual’, u ovoj skladbi.“
Pregršt kvalitetne hrvatske glazbe ovoga ljeta zasigurno će izazvati puno zanimanja domaćih i stranih posjetitelja naših festivala za najljepše stranice naše glazbene literature.
