Ante Knešaurek

diplomirao je orgulje u klasi Marija Penzara te kompoziciju u klasi Marka Ruždjaka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Nakon magisterija iz orgulja u Zagrebu, pohađao je poslijediplomske studije iz orguljske interpretacije i improvizacije na Visokoj školi u Detmoldu (Norbert Düchtel) i Grazu (Gunther Rost). Orguljsku improvizaciju studirao je u Hrvatskoj s Anđelkom Klobučarom, a među njegove učitelje ubrajaju se i Daniel Roth, Ludger Lohmann, Almut Rößler i Michael Gaillit. Aktivno se bavi orguljskom improvizacijom, nastavljajući tako tradiciju hrvatskih skladatelja, orguljaša i improvizatora poput Franje Dugana i Anđelka Klobučara. Glavni je orguljaš Bazilike Srca Isusova u Zagrebu od 1997., gdje surađuje s Akademskim zborom Palma, s kojim je ostvario više nosača zvuka. Redoviti je profesor i pročelnik Odsjeka za kompoziciju i teoriju glazbe na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Na domaćoj i inozemnoj glazbenoj sceni prisutan je kao skladatelj i orguljaš; njegova su djela, između ostalog, izvođena u Zagrebu, Osoru, Grožnjanu, Osijeku, Ljubljani, Puli, Beču, Parizu, Jeruzalemu, Moskvi, Berlinu, Sankt Peterburgu, Freyungu, Detmoldu, Trstu i Udinama. Član je Hrvatskog društva skladatelja i Hrvatskog društva glazbenih umjetnika, a skladbe mu izvode renomirani domaći i inozemni ansambli te orkestri (Pekinški simfonijski orkestar, Milanski trio, Zagrebačka filharmonija, Simfonijski orkestar HRT-a, Zagrebački solisti, Kvartet Papandopulo itd.). Kao profesor gostovao je na nekoliko inozemnih sveučilišta. Autor je sveučilišnog udžbenika Harmonija (Zagreb, 2022.). Dobitnik je niza nagrada, kao što su: Rektorova nagrada Sveučilišta u Zagrebu, nagrada za polifonu improvizaciju na Međunarodnom natjecanju iz improvizacije u Leipzigu, nagrade Darko Lukić i Milka Trnina HDGU-a, Nagrada grada Zagreba (s orguljašem Pavlom Mašićem), Nagrada Boris Papandopulo HDS-a te Nagrada HAZU.