Zoran Juranić

cijenjeni skladatelj, dirigent, pedagog i akademik, na Muzičkoj akademiji u Zagrebu studirao je glazbenu teoriju, kompoziciju kod Stjepana Šuleka i dirigiranje u klasi Igora Gjadrova. Bio je zborovođa, stalni dirigent i ravnatelj Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, umjetnički ravnatelj Opere HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci i Opere HNK-a u Osijeku, predavač u Zagrebu, Osijeku i Rijeci te dugogodišnji šef dirigent Društvenog orkestra HGZ-a. Od 2005. redoviti je profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. U njegovu skladateljskom opusu ističu se operna ostvarenja (uz operu, to su operna farsa, operna sapunica i operna fantazija) te niz scenskih, orkestralnih i komornih skladbi. Objavljena su mu i dva autorska nosača zvuka. Za svoje je opere većinom sam pisao i libreta, a u više se navrata okušao i kao operni redatelj. Posebnu pozornost posvećuje zaboravljenim ili rjeđe izvođenim djelima i skladateljima, a u središtu njegova zanimanja stvaralaštvo je Ivana pl. Zajca, čije je glasovite opere revidirao i izveo. Intenzivno se bavi i stvaralaštvom Antonija Smareglie i Vatroslava Lisinskog, a revidirao je i izveo operu Oganj Blagoja Berse.

Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, među kojima i nagrada Vladimir Nazor, Josip Štolcer Slavenski, Milka Trnina te Nagrade Grada Zagreba. Nositelj je odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića i dobitnik nagrada Porin i Vladimir Nazor za životno djelo. Bio je član ocjenjivačkih sudova na brojnim natjecanjima. Od 2014. redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a od 2012. do 2016. godine bio je predsjednik Hrvatskog društva skladatelja. Član je Upravnog odbora Fonda Stjepan Šulek i predsjednik Upravnog odbora Fonda Lovro i Lilly Matačić.

DJELA. Orkestralna: Simfonijski orkestar: Inter arma narrant Musae, simfonijski torzo, 1994.; Sinfonia umile, 2005. — gudački orkestar: Introduzione, passacaglia e corale, 1972.; Gagliarda, 2002.; Didaskalije, 2003.

—

komorni orkestar: Varijacije za komorni orkestar, 1972.; A Luca Sorgo, 2001. — puhački orkestar: Fanfaronata, 1997. — Koncertantna: Humoreska, za fagot i komorni orkestar, 1963.; Canti all’antica za violončelo i gudače, 1985.; Koncert za violu i gudački orkestar, 2011.

—

Komorna: Varijacije za duhački kvartet, 1972.; Divertimento za duhački kvartet, 1966.; Intermezzi contemplativi za violončelo i klavir, 1967.; Vinjete za violončelo i udaraljke, 1973.; Klavirski kvartet, 1973.; Schizzi notturni za flautu i klavir, 1973.; Balada za violinu, violončelo i harfu, 1975.; Varijacije na Mozartovu temu za violončelo i klavir, 1977.; Introversioni za violinu i gitaru, 1978.; –Plaidoyer pour Caliban, za duo kontrabasa, 1996.; Četiri viteške zakletve, za brass kvintet, 2001.; Pastorala, za flautu i gitaru, 2002.; Gudački kvartet, 2008.– 09.; Tri kardiološke dijagnoze, za klavir četveroručno, 2009.; Zdravica, za dva violončela, 2010.; Metastasiana, za dva ženska glasa, rog i harfu, 2014. — Za solo instrument: Sonata za violinu solo, 1973.; Preludij i fuga
za klavir, 1973.; Sonata za gitaru, 2000.; Buona sera, za klavir, 2004. — Vokalno–instrumentalna: Pjesme tjeskobe (V. Krmpotić), za mezzosopran i violončelo, 1988.; Cantatina, za zbor, sole i udaraljke, 1992.; O smrti i ljubavi, za mezzosopran i gitarski trio, 2014.— Scenska: Fritz i pjevačica, operetno–kabaretski karusel (T. Mujičić i B. Senker), 1993.; Govori mi o Augusti, operna farsa (L. Paljetak i Z. Juranić), 1999.; Pingvini, mala operna sapunica (Z. Juranić prema D. Mihanoviću), 2007.; Posljednji ljetni cvijet, operna fantazija (L. Paljetak i Z. Juranić), 2013. — Redakcije: Requiem za Ruđera Boškovića J. Bajamontija, 1977.; Babilonskiem nad rijekama i VIII simfonija. L. Sorkočevića, 1979.–80.; 2 trio–sonate

M. Stratika, 1981.; I. Zajc: opere Lizinka,1989.; Zlatka, 1992.; Ban Leget, 1993.; Amelia, 1996.; opereta Momci na brod, 2001.; B. Bersa: Oganj, 2006.; V. Lisinski: popijevke, 2010. i Porin, 2012. Objavio nekoliko radova o A. Smaregliji, Boichu, J. Bajamontiju, obitelji Sorkočević i I. Zajcu.