Srđan Dedić
skladatelj i pedagog (Zagreb, 13. lipnja 1965.)
Diplomirao je kompoziciju 1989. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod Stanka Horvata. Usavršavao se kod Françoisa-Bernarda Mâchea u Strasbourgu (1990.–1991.), kod Geerta van Keulena u Amsterdamu (1991.–1993.) i kod Jojija Yuase u Tokiju (1998.). Od 2005. predaje na Odsjeku za kompoziciju i glazbenu teoriju Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, a 2024. postaje redoviti profesor u trajnom izboru.
Od 1991. razvija kompjuterske programe koji provode vlastite algoritamske skladateljske tehnike, rezultati kojih su protkani u njegovim skladbama.
Dedićeve skladbe izvođene su u 28 zemalja Europe, Sjeverne i Južne Amerike, Azije, u Australiji, s uglednim orkestrima i izvođačima kao što su Briselska filharmonija, The Louisville Orchestra, Korejski komorni orkestar, Praški simfonijski orkestar, Simfonijski orkestar RTV Slovenija, Zagrebačka filharmonija, Simfonijski orkestar HRT, Dubrovački simfonijski orkestar, Zagrebački solisti, Cantus Ansambl, Turning Point Ensemble, Aurelia Saxophone Quartet, Penderecki String Quartet, Quintet Slowind, Prague Brass Quintet, Ju Percussion Group, Pro Musica Nipponia, Zagrebački kvartet, Gudački kvartet Sebastian, Zagrebački kvartet saksofona, Monika Leskovar, Petrit Çeku, Boris Brovtsyn, Luka Šulić, Mia Elezović te još mnogi drugi domaći i strani sastavi i solisti.
Dobitnik je više nagrada i priznanja: prve nagrade na Međunarodnoj skladateljskoj tribini UNESCO-a u Parizu (1988.), Nagrade Muzičkog biennala Zagreb (1989.), Nagrade Hrvatskoga glazbenog zavoda (1990.), prve nagrade na 29. Festivalu suvremene glazbe u Indiani (1995.), izbora žirija Međunarodnog društva za suvremenu glazbu (ISCM) u Južnoj Koreji (1997.) i Belgiji (2012.), Nagrade Josip Štolcer Slavenski (2013.), Nagrade Boris Papandopulo Hrvatskoga društva skladatelja (2017.) i drugih.
Skladbe su mu objavljene na 10 diskografskih izdanja, 13 partitura izdali su mu nakladnici DONEMUS (Amsterdam), PEERMUSIC (New York, Hamburg) i CANTUS (Zagreb).
Redovni je član Hrvatskog društva skladatelja od 1990. godine.
DJELA
ORKESTRALNA DJELA
Simfonijski stavak, za orkestar (2010.)
Koncert za violončelo i komorni orkestar (1994. /rev. 2003.)
Calix, simfonijska pjesma (1990.)
Beat On, za orkestar (1988.)
Koncertantni stavak, za klavir i komorni orkestar (1988.)
DJELA ZA ANSAMBL
Self-Fulfilling Prophecies, za 14 instrumentalista (2016.)
Zagrebački koncert br. 4, za dvije flaute solo, violinu solo, gudače i čembalo (2011.)
Ih vergesse Dich nicht, za ansambl (2004./2007.)
Concerto grosso, za gudače (1986.)
KOMORNA DJELA
Drugi gudački kvartet (2019.)
Stretto, za gudački kvintet (2019.)
Puhački kvintet (2015.)
Gudački kvartet (2009.)
Nighttime Cycles, za tri japanske Shakuhachi flaute (2001.)
Cantus fractalus, za kvartet saksofona (1998.)
Eco da Issa, za kvintet limenih puhača (1990.)
At the Party, za kvartet udaraljki (1990.
Canzona, za violončelo i gitaru (1988.)
Šumatina, za puhački trio (1987.)
Momenti giocosi, za gudački kvartet (1985.)
Indikacije, duo za klarinete i udaraljke (1984.)
DJELA ZA SOLO INSTRUMENT
Fantasia e toccata, za klavir solo (2025.)
Frenzy, za marimbu solo (2023.)
Thinking of Master Ryōkan, za flautu solo (2021.)
Hey Pearl!, za violončelo solo (2007.)
All That Blues, za klavir solo (2000.)
Seven Trumpets, za trubu solo (1988.)
Snake Charmer, za bas klarinet solo (1986.)
Varijacije, za klavir (1984.)
DJELA ZA ELEKTRONIKU I MULTIMEDIJU
Ars ex machina, za 6 sintetizatora (s partiturom) (2022.)
Pavilion, multimedia (2022.)
Equilibrium, za 11 sintetizatora (s partiturom) (2021.)
Time Scales–Pitch Scales, algoritamska glazba za sintesajzere s grafičkom partiturom (2013.)
PRIMIJENJENA GLAZBA
Ivica Ivanac: Odmor za umorne jahače, glazba za kazalište (1989.)
Jiri Šotola: Pile na ražnju, glazba za kazalište (1988.)
U sredini mojih dana, glazba za film (1988.)