Zvonimir Bradić

skladatelj, kompoziciju je studirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (kod Blagoja Berse). Od 1926. do 1940. bio je zborovođa i dirigent zabavnih orkestara, od 1941. do 1951. član opernog orkestra (timpani), a od 1950. do 1964. glazbeni urednik na radiju. U stvaralaštvu se oslanjao na narodni glazbeni izričaj, a obradio je i niz djela drugih skladatelja, osobito Blagoja Berse.

DJELA. Orkestralna: Prizori za balet Lutka, 1929.; Hrvatski tanec u F–duru, 1937.; O vječnoj čežnji, preludij, 1939.; Sunčana jutra, 1940.; Perpetuum mobile, 1949.; Ritmička suita, 1952. — Laka orkestralna: Pjesma i ples iz Bosne; Hrvatska plesna suita; Kavalkada i dr. — Komorna: Gudački trio, 1935.; Duhački kvintet, 1940.; Balada za violončelo i klavir; Rapsodija i Recitativ i arija za violinu i klavir. — Vokalna: zborovi: solo–pjesme: masovne pjesme (Pozdrav Republici, Nova straža) i dr. Dječja glazba: popularna vokalno–instrumentalna glazba (Iz kajkavskih popevki, U dobrom raspoloženju). Obradbe, aranžmani i redakcije djela s područja ozbiljne i popularne glazbe. — Instruktivna: prema skicama B. Berse sastavio je priručnik Načela suvremene orkestracije (neobj.).